Jučer nismo mogli gledati Dulum zemlje koji se emitira u nedjelju u osam na Prvom programu HTV-a. U redu, bila je izborna noć, pa je normalno da je druga od četiri emisije odogođena za iduću nedjelju. Usprkos veselim izbornim vijestima koje su stizale iz Zagreba, moramo priznati da nam je Dulum zemlje pomalo nedostajao.
Dulum zemlje producentice Tamare Babun i redatelja Filipa Filkovića uvjerljivo je najbolja hrvatska televizijska emisija o hrani snimljena unatrag barem deset godina.
Dulum zemlje, doduše, nije klasična emisija o hrani. Ona se ne bavi gastronomijom niti specifičnostima pojedinog proizvoda. Dulum zemlje bavi se ideologijom.
Ideologija Duluma zemlje sadrži dva bitna, blisko povezana aspekta. Jedan je priča o uspjehu i svemu što je potrebno za uspjeh u proizvodnji hrane. Drugi je priča o originalnosti, autohtnosti, održivosti i najvišoj ambiciji u svijetu proizvodnje hrane.
Glavni protagonisti, od najboljeg hrvatskgo sirara, bivšeg ljubljanskog brokera Aleša Winkera, do obitelji Bogoević Marušić koja na Pelješcu proizvodi vrhuska prirodna vina, veoma su dobro odabrani. Protagonisti Duluma zemlje u okviru prizvodnje hrane zapravo odražavaju različite modele poželjne moderne Hrvatske.
Vizualani rukopis Duluma zemlje potpuno je netipičan i nadstandardan za kriterije hrvatskih televizija. Produkcija se doima raskošnom, ali to nije najvažnije. Važnije je što Dulum zemlje izgleda toplo, slojevito, taktilno i moćno, baš kao prava, živa zemlja s koje dolazi najvrednija hrana koja se u određenim uvjetima može proizvesti.
Prva sezona Duluma zemlje ima samo četiri epizode. Koliko smo čuli, druga sezona je moguća. S Dulumom zemlje HTV je napokon dobio emisiju koja je međunarodno relevantna i na koju može biti beuzvjetno ponosan.
