Stari zagrebački duty free shop spadao je među depresivnija mjesta na ionako depresivnom aerodromu Pleso. Bio je premali, loše uređen, s vrlo oskudnim asortimanom. Na novom je aerodromu duty free jedna od većih atrakcija. Izbor domaće robe pogađa točno ono što bi moglo zanimati gastronomski bar malo inicirane strane turiste.
Kad je, pak, riječ o stranim pićima, izbor maltova sasvim je solidan, te uključuje posebnu ediciju Taliskera i 16-godišnji Lagavulin kojeg je sve teže nabaviti, a koji košta poštenih 60 eura.
U samom središtu odjela s hrvatskim delikatesama su dva pladnja s golemim bijelim i crnim tartufima, oko kojih se prodaju svi mogući proizvodi od tartufa, uključujući i pivo s okusom tartufa, koje se kuha u Bujskoj pivovari. Osim tartufa i maslinovih ulja, značajan prostor zauzimaju hrvatska vina, i to zaista neka od najboljih; Benmosche, Tomac, Korak ili Saints Hills. Jedan cijeli hladnjak posvećen je hrvatskim sirevima.
Svakodnevni brendovi jakih pića često se prodaju po akcijskim cijenama. Izbor šampanjaca nije baš osobit, ali smo uočili Perignone iz 2008. i 2009. godine, koji koštaju 139 eura, što je 250 do 300 kuna jeftinije nego u zagrebačkim vinotekama.
Duty Free na Franji Tuđmanu ima i posebni ormarić za Godivu, a od skupljih čokolada prodaje se još Neuhaus. U zagrebačkom duty free shopu možete kupiti neku dobru bocu danas, odletjeti, pa je pokupiti na povratku, što je prilično praktično. Odlazni dio zagrebačkog aerodroma, za razliku od siromašnog dolaznog, uređen je po boljim međunarodnim kriterijima, što vrijedi i za duty free shop.
