Česte promjene jelovnika postale su jedan od ključeva uspjeha na zagrebačkoj restoranskoj sceni. Restorani s najviše gostiju i najbržim okretajem stolova u centru grada, Vinodol i Carpaccio, mijenjaju menije na tjednoj ili na dnevnoj bazi. Vinodolovi gosti, naime, najčešće naručuju s tjedne karte, a Carpacciovi s crne ploče čiji se sadržaj svakodnevno mijenja. Restorani visoke kuhinje poput Nava, skoro svake večeri kuhaju nešto drugo, a Esplanadin Zinfandel’s jelovnih obnavlja svakih nekoliko mjeseci premda djeluje unutar velikog sustava.
Česte promjene menija zaista su presudne za uspjeh restorana, osim kad je riječ o lokalima koji rade s uskim, posve fiksiranim formatima poput pizzeria, burger barova, jednostavnih roštiljarni i sushi barova.
El Toro Street Food na početku Petrinjske, koji je ovog proljeća vrlo uspješno krenuo, tek je nedavno, poslije više od pola godine promijenio jelovnik, što je presporo jer street food nudi neograničenu mogućnost poigravanja s različitim formatima i sastojcima koji su dostupni i nisu previše skupi.
Na novom nam se meniju osobito zanimljivima čine tuna bowl (tuna marinirana u ponzu), beef steam buns (listići bifteka u parenim pecivima) i pržena riža s piletinom. Pržena riža jedno je od najprivlačnijih street food jela na svijetu, koje dosad nije zaživjelo u Hrvatskoj. Tu su još i El Torov tartar biftek, gyoza, sezonska juha od buče, kao i nešto starih favorita poput izvrsnog cevichea od kozica.
Nadamo se da će El Toro Street Food u idućem razdoblju češće mijenjati jelovnik. Metoda koja to omogućuje naporna je, ali jednostavna. Restoran treba izraditi široki katalog recepata, koji se vrte u određenim vremenskim razmacima, prilagođeni sezonama i obogaćeni pojedinim specifičnim mikrosezonskim sastojcima. I tako jelovnik svaki mjesec može izgledati svježe, novo i aktualno.
