Juraj Sladić godinama je radio u Badelu. Bio je glavni enolog u vinariji Benkovac gdje se proizvodi Korlat, najprodavanije hrvatsko crno buteljirano vino. Igor Radovanović enolog je u Nerici Jakše Krajančića. Osim toga, Igor Radovanović iza sebe ima suradnju sa sommelierom Sinišom Lasanom na kultnom vinu Heritage, impoznatnoj kupaži pošipa i grka.
Osim toga, gospodin Radovanović samostalno je proizveo senzacionalni Grk iz 2019. godine. Radi se o vinu koje bi trebalo postati model za moderno stiliziranje vjerojatno najdragocjenije dalmatinske bijele sorte.
Korčulanski enolog Nikola Mirošević odigrao je iznimno važnu ulogu u pretvaranju zapuštene zadružne vinarije Jedinstvo u Smokvici u modernu vinariju Black Island Winery koja odnedavno proizvodi Merga Victu, jedan od najboljih pošipa u Hrvatskoj. Miroševićev je stric dr. Nikola Mirošević, najvažniji hrvatski vinski znanstvenik modernog doba.
Sladić, Radovanović i Mirošević autohtoni su dream team koji stoji iza dva geografski odvojena ali ideološki i vlasnički povezana projekta. Riječ je o Testamentu iz Šibenika i Black Island Winery s Korčule.
Većinski vlasnik obje vinarije švedski je investicijski fond ZHODA, s više od sedam tisuća ulagača, a proizvodnjom upravljaju Sladić u Šibeniku i Radovanović i Mirošević na Korčuli.
Prvi su rezultati ovog disperzivnog vinskog projekta više nego impresivni. Testament je na lanjskim Decanterovim Svjetskim nagradama osvojio dvije zlatne medalje, za babić Dalmatian Dog i za Pošip. Babić Testament nagrađen je srebrom.
Black Island Winery dobila je Decanterovu srebrnu medalju za pošip Merga Victa, koji se proizvodi od grožđa otkupljenog od dvadesetak vinogradara iz Smokvice. Fascinantno je da su potencijali njihovih vina još bolji od medalja.
Naime, kod zlatnog Dalmatian Doga iz 2016. pomalo nas je zasmetao lagano prošekizirani aftertaste, koji je vjerojatno nastao zbog dodavanja prosušenih bobica. Dalmatian Dog iz 2018. koji još nije bio ni na jednom natjecanju, definitivno je bolje vino od šampiona iz 2016. Dalmatian Dog iz 2018. potpuno je čist, harmoniziran, iznimno svjež za dalmatinsko crno vino, pun jasnih, plementih okusa i aroma tamnog voća. Vino je uzorno elegantno i predstavlja jedan od mogućih primjera kako bi babić trebao izgledati u budućnosti.
A babić, tržišno zaboravljena sorta koju je na životu godinama držao uglavnom Leo Gracin sa Suhom puntom, spada među najdragocjenija dalmatinska crna grožđa. Mnogi konoseri rekli bi, zapravo, da je babić ono najvrednije što Dalmacija može ponuditi u svijetu crnih vina.
Testament i Black Island Winery ostavili su vrlo dobar do sjajan dojam sa skoro svim svojim uzorcima, osim u dva ilit tri slučaja nepotrebnog eksperimentiranja s neprimjerenim žanrovima. No, Testament i Black Island Winery nisu samo hrabar i nadahnut enološki projekt.
Zahvaljujući čvrstom kapitalu i precizno definiranoj poslovnoj politici, te su vinarije razmjerno brzo psotigle iznimne komercijalne rezultate. Testament tako na svojoj veoma preglednoj web stranici objavljuje popis svih restorana i barova koji drže njihova vina. Za relativno novu vinariju, taj je popis više nego pohvalan.
Radi se o tridesetak ili više restorana u Dubrovniku, isto toliko u Splitu i na šibenskom području te ponešto u Zagrebu, s tim da se u Zagrebu mogu pohvaliti suradnjom s Esplanadom i sa Cheese Barom, što bi im moralo omogućiti ulazak i u niz drugih važnih lokala.
Osim toga, Sladić, Radovanović i Mirošević uspjeli su se već probiti na Kvarner, u luksuzne hotele lošinjske Jadranke. Poslovna efikasnost i inovativna autohtona vina čine dobitnu kombinaciju koja je neophodno trebala dalmatinskoj vinskoj sceni.
Testament i Black Island Winery odmah su se ozbiljno bacili i na izvoz, koji u Testamentovu slučaju već dostiže oko 30 posto ukupne proizvodnje. Testament zasad izvozi u desetak zemalja, od Srbije do Sjedinjenih Država.
Testament i Black Island Winery previše su novi projekti da bi se o njima moglo govoriti u kontekstu borbe za opstanak koja je obilježila hrvatsku vinsku industriju u 2020. godini.
Juraj Sladić rekao nam je da su im prodajni rezulltati usprkos pandemiji bili više nego dobri, iako je pandemija zaustavila njihov očekivani prirodni rast na tržištu. Osim toga, i Testamentu je, kao i većini drugih dalmatinskih vinarija, otkazano mnogo grupnih turističkih posjeta koji uvijek donose dosta novca.
Testament i Black Island Winery čak su deset posto svojih vina prodali preko web shopa, što također govori o suvremenosti projekta. Gospodin Sladić kaže kako su međunarodne nagrade definitivno pridonijele dobroj prodaji i prepoznatljivosti brenda te smatra da se hrvatska vinska industrija mora okrenuti prema što višoj kvaliteti autohtonih vina, a ne prema kvantiteti prosječnih vina. Mislimo da je u tome uglavnom u pravu.
[adsense_content_v2]
Dalmacija je potencijalno spektakularna vinska regija, s najviše autohtonih sorti s fantastičnim terroirima. Međutim, poslovno govoreći , dalmatinska je vinska industrija iznimno nerazvijena . U njoj dominiraju individualni, radikalni koncepti poput Frane Miloša, vinarije Križ, Bire ili Jo Ahearne, koji se nikad nisu htjeli upuštati u big business, ili pak butikne vinarije poput Saints Hills, Nerice ili Rizmana.
Osim Stine, vrlo je malo čvrsto utemeljenih poslovnih projekata koji spajaju visoku kvalitetu i excel tablice. A baš su takvi projekti presudni za revitalizaciju dalmatinskog vinarstva. Ono što rade Testament i Black Island Winery vjerojatno će se uskoro moći uvrstiti u taj malobrojni i esencijalni segment dalmatinske vinske scene.
