Načelno, vrlo rijetko jedemo doma. Najviše dvaput tjedno, jer nam je posao da jedemo u restoranima. Kako restorani nisu radili dva mjeseca, u tom smo razdoblju uglavnom svakodnevno kuhali. Gotovo svakodnevno smo kupovali kruh. Redovito konzumiranje proizvoda domaće pekarske industrije (nije nam se baš uvijek dalo stajati u redu pred Koricom i Bread Clubom) uvjerilo nas je da je taj visokoprofitabilni sektor kvalitativno gledajući u karastrofalnom stanju, gorem nego što smo mislili.
Prvo, skoro svi proizvodi domaće pekarske industrije zaudaraju po aditivima, a oni najgori po kombinaciji aditiva i margarina. Drugo, većina kruhova i peciva idući se dan može baciti. Treće, skoro nitko nije kadar postići dobru, hrskavu ali ne tvrdu koricu. Četvrto, teksture su često gnjecave. Peto, fantastično je koliko su svi ti industrijski kruhovi i peciva bezokusni.
