Što skoro svatko želi kad izađe iz vojske, zatvora ili nekog drugog oblika izolacije? Dobro se najesti i napiti. Posve grubo rečeno, o tome se radi u slučaju budućnosti restoranske i hotelske industrije, i svih onih industrija i poslova koji su uz njih vezani, u vrijeme opravdane psihoze zbog koronavirusa.
Sadašnja epidemija je viša sila. Njene ekonomske posljedice, koje su dosta gadne, uzrokovane su višom silom, a ne stvarnim stanjem globalne ni lokalnih ekonomija kao 2008. i 2009. godine. Pravilo je da poslije katastrofa izazvanih višom silom illi ratovima slijedi neumjereno trošenje, o čemu uostalom svjedoči snažan zamah potrošnje poslije Prvog i Drugog svjetskog rata, u kojima je gotovo cijela Europa bila fizički uništena.
Epidemija se u Europi ovih dana približava vrhuncu. Pad broja zaraženih u Koreji i Kini ukazuje na otprilike tromjesečni ili četveromjesečni ciklus trajanja epidemije. A kad epidemija prođe, što bi se moglo dogoditi početkom ljeta, Europljani će htjeti trošiti i putovati više nego ikad, jer će se morati ispuhati poslije karantena, izolacija i straha.
Što znači da bi već ovog ljeta potražnja za avionskim kartama i hotelskim sobama mogla dramatično početi rasti, da bi restorani ponovo mogli početi uspostavljati waiting liste, te da bi se dobavljači vina, vode i piva, mesa, ribe, ulja i sladoleda mogli naći pod dosad neviđenim pritiskom da isporuče što više robe.
Što znači da se dosad uspostavljeni nabavni lanci ne bi smjeli ozbiljnije prekidati, nego tek privremeno suspendirati. Naravno, mnogim malim restoraterima i hotelijerima bit će iznimno teško preživjeti idućih par mjeseci. Država ovdje mora uskočiti sa stimulativnim mjerama, od odgode plaćanja poreza dok epidemija ne prođe, do omogućavanja povoljnih kratkoročnih kredita.
No, ključno je da se turistička i restoranska industrija, i sve industrije vezane uz njih, počnu pripremati za eksploziju potrošnje poslije epidemije.
