Europska komisija jučer je predložila nove propise o ambalaži čiji je cilj smanjiti količinu otpada. Prijedlog je dio šire strategije kružne ekonomije. Prođe li ovaj prijedlog, iz kafića će nestati vrećice sa šećerom, iz hotela male bočice kozmetike, a iz fast foodova monodoze kečapa i majoneze.
Prema podacima Eurostata, svaki Europljanin godišnje u prosjeku proizvede gotovo 180 kilograma ambalažnog otpada. Za ambalažu se koristi velik dio nereckliranih materijala: čak 40 posto plastike i 50 posto papira u EU koristi se za ambalažu. Ako se ništa ne poduzme, u EU-u će do 2030. biti 19 posto više ambalažnog otpada, a plastičnog ambalažnog otpada čak 46 posto više, stoji u objavi Europske komisije.
Uvođenjem novih pravila želi se zaustaviti taj trend. Ideja je potrošačima ponuditi da biraju ambalažu koja se može ponovno upotrijebiti, uklonit nepotrebnu ambalažu, ograničiti prekomjernu ambalažu i propisati jasne oznake za ispravno recikliranje. Povećanjem kapaciteta za recikliranje trebala bi se smanjiti ovisnost Europe o primarnim resursima i vanjskim dobavljačima. Ambalažni sektor do 2050. bi se trebao uskladiti s ciljevima klimatske neutralnosti do 2050.
Predložena revizija zakonodavstva EU-a o ambalaži i ambalažnom otpadu ima tri glavna cilja. Glavni je do 2040. smanjiti ambalažni otpad za 15 posto po svakoj državi članici po stanovniku u odnosu na 2018. U usporedbi sa sadašnjim stanjem to bi dovelo do ukupnog smanjenja otpada u EU-u za gotovo 37 posto zahvaljujući višestrukoj upotrebi i recikliranju.
Da bi se potaknula ponovna upotreba ili punjenje ambalaže, koja se u zadnjih 20 godina naglo smanjila, firme će morati ponuditi određeni postotak svojih proizvoda potrošačima u ponovno upotrebljivoj ili punjivoj ambalaži, na primjer za napitke, hranu za van ili u dostavnim servisima. Neki oblici pakiranja će se drugačije standardizirati, s jasnim oznakama za ponovno upotrebljivu ambalažu. Određeni oblici pakiranja će se zabraniti, prvenstveno jednokratna ambalaža za hranu i piće koji se konzumiraju u restoranima i kafićima, ali i ambalaža za voće i povrće, minijaturne bočice šampona i druga slična ambalaža u hotelima. Time bi se do 2030. trebalo omogućiti potpuno recikliranje ambalaže.
To podrazumijeva i nove kriterije za dizajn ambalaže i uvođenje obveznih sustava povratne naknade za plastične boce i aluminijske limenke te preciziranje koje se vrste ambalaže moraju moći kompostirati da bi bile pogodne za bacanje u biootpad. Uvest će se i obvezne stope recikliranog sadržaja koje proizvođači moraju uključiti u novu plastičnu ambalažu. To će pomoći u pretvaranju reciklirane plastike u vrijednu sirovinu, što je već vidljivo iz primjera PET boca u kontekstu Direktive o plastici za jednokratnu upotrebu.
Prijedlogom će se ukloniti nejasnoće oko toga koja ambalaža pripada u koju reciklažnu kantu. Svaki komad ambalaže imat će oznaku na kojoj je prikazano od čega je izrađena i kamo se treba baciti, a iste oznake nalazit će se i na kontejnerima i kantama za skupljanje otpada. Isti će se simboli upotrebljavati svugdje u EU-u.
Predloženim bi se mjerama emisije stakleničkih plinova iz ambalaže do 2030. smanjile na 43 milijuna tona u usporedbi sa 66 milijuna ako se propisi ne mijenjaju. To smanjenje otprilike odgovara količini godišnjih emisija cijele Hrvatske. Potrošnja vode smanjila bi se za 1,1 milijun kubika. Troškovi ekološke štete za gospodarstvo i društvo smanjili bi se za 6,4 milijarde eura u odnosu na polaznu vrijednost za 2030.
Očekuje se da će samo poticaji za ponovnu upotrebu do 2030. dovesti do otvaranja više od 600 000 radnih mjesta u tom sektoru, od kojih će mnoga biti u lokalnim malim i srednjim poduzećima, tvrdi Europska komisija, koja očekuje i novi val inovacija u rješenjima za pakiranja i ukupni povoljni efekt na ekonomiju.
U novom pravnom okviru Komisije pojašnjava se na koji način biološka plastika može biti dio održive budućnosti. Biomasa koja se koristi za proizvodnju plastike na biološkoj osnovi mora potjecati iz održivih izvora, bez štete za okoliš i uz pridržavanje načela kaskadne upotrebe biomase: proizvođači bi kao sirovine prvenstveno trebali koristiti organski otpad i nusproizvode. Osim toga, radi suzbijanja manipulativnog zelenog marketinga i obmanjivanja potrošača, proizvođači moraju izbjegavati generičke tvrdnje na plastičnim proizvodima kao što su “bioplastika” i “na biološkoj osnovi”. U komunikaciji o sadržaju biološkog podrijetla proizvođači bi trebali navesti točan i mjerljiv udio plastike na biološkoj osnovi u proizvodu (npr. da “proizvod sadržava 50 % udjela plastike na biološkoj osnovi”).
Biorazgradivoj plastici treba pristupiti s oprezom. Ona ima svoje mjesto u održivoj budućnosti, ali treba biti rezervirana za posebne primjene u kojima je dokazana njezina korist za okoliš i vrijednost za kružno gospodarstvo. Biorazgradiva plastika ni u kojem se slučaju ne bi smjela nekontrolirano bacati. Osim toga, mora biti označena tako da se vidi koliko će dugo trebati da se razgradi, u kojim okolnostima i u kojem okolišu. Za proizvode za koje je vjerojatno da će se bacati u okoliš, uključujući one obuhvaćene Direktivom o plastici za jednokratnu upotrebu, ne može se tvrditi da su biorazgradivi niti ih se može označavati kao takve.
Plastika koja se može industrijski kompostirati trebala bi se upotrebljavati samo ako ima koristi za okoliš, ne utječe negativno na kvalitetu komposta i ako postoji odgovarajući sustav prikupljanja i obrade biootpada. Ambalaža koja se može industrijski kompostirati bit će dopuštena samo za vrećice za čaj, kapsule za kavu i uloške za filtriranje, naljepnice za voće i povrće te vrlo lagane plastične vrećice. Na proizvodima se uvijek mora navesti da su certificirani za industrijsko kompostiranje u skladu sa standardima EU-a. Prijedlog o ambalaži i ambalažnom otpadu sad će razmotriti Europski parlament i Vijeće u redovnom zakonodavnom postupku. Očekuje se puno amandmana.
