Brunch se uvijek povezuje s buffetom ili švedskim stolom, kako god se nazivalo posluživanje hrane na otvorenim pultovima i termičkim stanicama s kojih gosti uglavnom sami uzimaju jela koja su odabrali. No, korona je ubila takav brunch (kao i tradicionalne buffete za doručak i večeru).
Zbog mogućnosti širenja virusa taj je način posluživanja hrane nestao iz restoranskog vokabulara. Zanimalo nas je kako izgleda postepidemijski brunch, pa smo jučer otišli u zagrebačku Esplanadu čiji je restoran Zinfandel’s godinama poznat i po nedjeljnom brunchu.
Esplanada je jednostavno riješila pitanje buffeta. Umjesto da gosti obilaze pultove s hranom, konobari im donose razne kombinacije predjela jela tipičnih za brunch, dok se glavna jela, kao i ranije, naručuju a la carte. Nama su tako jučer donijeli pladanj s dimljenim lososom, salatom od hobotnice i kozicama u koktel umaku.
Na drugom je pladnju bilo par feta pršuta, kulena i paškog sira, a u trećem tanjuru klasična Esplanadina salata Cezar. Mogli smo još dobiti tartar biftek, ali bilo bi nam previše. Juhe smo preskočili, a za glavno smo jelo naručili tunu na humusu i hrskavu torticu vrganjima.
Tuna je bila pečena blue, dakle posve crvena iznutra i savršeno sočna, humus uvjerljivo najsvilenkastiji u Zagrebu, a tortica s vrganjima neodoljivo puna šumskih okusa, umotanih u slano, hrskavo tijesto. Čokoladna torta s mousseom od čokolade nije bila preslatka i lijepo se složila s crnom Matoševićevom Grimaldom: u zadnje vrijeme sve češće pijemo crna vina uz crnu čokoladu i čokoladne deserte, jer čokolada čini crno vino naglašeno svježim.
Esplanada se, dakle, bez ikakvih problema riješila tradicionalnog bruncha i uspješno uvela postepidemijski brunch. Kažemo uspješno, jer je na terasi Oleander jučer oko dva bila prilična gužva. Što je i normalno s obzirom na izvrstan odnos kvalitete, količine i cijene. Sva ta, vrlo fina i maksimalno profesionalno pripremljena hrana, od predjela, preko juha, preko glavnih jela do deserta i petit fours košta 295 kuna po osobi. Značajno manje od kilograma divlje bijele ribe u prosječnom zagrebačkom restoranu.