Većina hrvatskih restorana već je pripremila posebne menije za Valentinovo. I oni koji ne nude posebne menije, poput Carpaccia (Vlado Lisak kaže da tako gostima ostavlja više slobode) spremaju se za dupli seating. Valentinovo je već desetljećima najjači restoranski dan u godini, neovisno od toga pada li na ponedjeljak ili na subotu.
Valentinovo je jedini dan u godini kad ni jedan restoran s bar donekle jestivom hranom nije prazan, a većina ih okrene stolove nekoliko puta u jednoj večeri. U čemu je misterij masovne privlačnosti Valentinova? Vjerojatno u tome što je riječ o jedinom blagdanu koji ničim ne opterećuje. Svi drugi praznici imaju široke i neizbježne društveno ekonomsko svjetonazorske konotacije. Božić je obiteljski blagdan za koji morate potrošiti hrpu novca (ove su godine Hrvati u prosincu potrošili 17 milijardi kuna) morate se praviti da ste dobri sa svim članovima svoje obitelji, morate ići na razne predbožićne domjenke, morate nabavljati tone hrane, a na sam Badnjak morate kuhati. Stalno nešto morate i stalno ste pod stresom.
Uskrs je teološki blagdan o patnji, smrti i novom životu, za koji također morate nabavljati zalihe hrane i poštovati čvrsto kodificirane uskršnje rituale. Državni su blagdani pak nužno opterećeni političkim pa i svjetonazorskim sadržajima: Zbog svjetonazorsko političkih kontroverzi i sukoba , u Hrvatskoj ionako gotovo nitko ne slavi državne blagdane kao nešto što ga se osobno tiče i čemu se iskreno veseli.
I tako ostaje samo Valentinovo. Za Valentinovo ne morate ništa, osim pronaći stol u restoranu i kupiti neku prigodnu sitnicu. Valentinovo je jedini blagdan na koji se ljudi mogu provesti u dvoje, dobro se zabaviti, i ne brinuti za roditelje, djecu, braće, sestre i kolege s posla. Valentinovo je neka vrsta Halloweena za odrasle, s tim da format-izlazak u dvoje- nalaže večer u restoranu umjesto u klubu ili kafiću.
Uglavnom ne izlazimo za Valentinovo. Tu večer koristimo kao priliku za odmor od restorana, koji su ionako naš svakodnevni posao. No, dobro pamtimo kako je groznica večere za Valentinovo poharala Hrvatsku još početkom devedesetih godina, kad se Valentinovo kod nas počelo obilježavati (u komunizmu nije bilo Valentinova). Od tada groznica Valentinova ne prestaje, što je, uostalom, tipično za dobar dio svijeta. U Parizu su ovih dana čak i skupi restorani visoke kuhinje počeli oglašavati posebne, još skuplje menije za 14.veljače.
