Ljeto je među ostalim sezona lagera i pilsnera, koje možemo smatrati podvrstom lagera. Lageri osvježavaju, imaju nizak alkohol i zapravo se mogu dobro slagati uz određene tipove hrane. Okej, ne i nikad uz biftek, srnetinu ili patku, ali njihov je raspon kao pratnje gastronomiji znatno širi nego što se inače misli.
U suradnji sa Zagrebačkom pivovarom i Stellom Artois, jednim od najjačih svjetskih brendova pilsnera (pilsner je, dakle, tip lagera), odabrali smo tri jela iz uglednih hrvatskih restorana, koja demonstriraju sposobnost lagera da se složi s restoranskim kuhanjem drukčijim od sečuanskog ili indijskog , gdje se lageri podrazumijevaju, kako bi vas ohladili od ljutine.
Laurusov brancin burger jedno je od najinovativnijih jela koja su se zadnjih godina pojavila na kvarnerskoj restoranskoj sceni. Brancin burger mijesi se od čistog kosanog mesa brancina sa sasvim malo dodataka: maslinovo ulje, sitno sjeckani ljubičasti luk, vlasac i sol koja služi kao vezivni element. Brancin burger servira se uz pečeni komorač. Stella Artois ide dobro uz brancin burger, zato što je dovoljno svježa i čista (načelo fresh & clean vrijedi i za brojne tipove piva a ne samo za mlada bijela vina) da bi utažila žeđ i ofsetirala masnoću maslinova ulja, ali dostatno diskretna da ne bi prekrila relativno blag okus bijele ribe i povrća koje vuče na anis. Preporučujemo najmanje dvije uz jedan burger, budući da je riječ o prilično velikim ribljim pljeskavicama od nekih 300 grama.
Jelovnik Esplanadina staklenog uličnog restorana sadrži i stranicu Le Bistroovih klasika. Uz famozne Esplanadine štrukle, počasno mjesto na toj stranici zauzimaju tartar biftek i bečki odrezak. Esplanadin bečki odrezak među najboljima je u Hrvatskoj, zbog tri razloga. Prvo, meso jest tanko ali ne pretanko kao papir, što je greška koju čine mnogi drugi domaći restorani pokušavajući se približiti Plachuttinom idealu wienerschnitzela.
Drugo, Esplanadina je teletina baš uvijek prvorazredna. I treće, u Le Bistrou smo unatrag dvadesetak godina pojeli više od stotinu bečkih. Samo su nam ga jednom pogrešno ispohali. Stella ide dobro uz bečki zato što svako pohano meso voli karbonizirana pjenušava pića, ali još više zato što njena svježina efikasno reže vrlo kremasti pire od krumpira koji se, evo, već dva desetljeća poslužuje uz bečki odrezak. Sve što je kremasto i slano zahtijeva puno svježine, bilo da je riječ o sauvignon blancu, gruner veltlineru ili svijetlom lageru.
Spring Rollsi u dva vodeća zagrebačka japanska i fusion restorana spadaju među najpopularnija istočnjačka jela u gradu. Ove dosta specifične spring rollse jedemo već petnaestak godina, i nikad nam ih nije dosta. Takenokovi i Tekkini spring rollsi sastoje se od piletine i mesa kozica, koji su zamotani u rižin papir pa onda umočeni u jaje i mrvice, i isprženi u dubokoj masnoći, što im daje dodatni element hrskavosti u usporedbi sa spring rollsima iz hrvatskih kineskih restorana. Osim toga, ovi su spring rollsi veliki i kalorični te mogu funkcionirati kao zaseban obrok. I najvažnije za ovu kombinaciju, Tekkini i Takenokovi spring rollsi poslužuju se sa slatko-ljutim čilijem.
Već smo naglasili kako pjenušava pića prirodno idu dobro uz sve što je pohano i kako lageri fino ofsetiraju masnoću (spring rollsi nipošto nisu nemasno jelo). No, slatkasti čili koji se servira uz spring rollse otkriva i treću pozitivnu gastronomsku značajku lagera i pilsnera. Stella Artois, naime, čisti jezik od slatkog elementa u umaku od čilija te istodobno naglašava začinske, egzotične komponente tog umaka: riječ je o neobičnom susretu blago slatkog (umak) i blago gorkog (pivo), koji stvara treću, vrlo zanimljivu kvalitetu. Naravno, ako konobarima kažete da ne želite slatki nego samo vrlo ljuti čili, Stella će ublažiti sladostrasne patnje ljubitelja prave ljutine, kao što to lageri već desetljećima čine po cijeloj Aziji.
