Hrvatska hrana je vrlo sigurna. Standardi sanitarne ispravnosti su čvrsti, ulična hrana i hrana s tržnica nije rizična po zdravlje, dok je hrana koja se prodaje u lokalima i trgovinama regulirana stotinama zakona i pod kontrolom inspekcija. Ipak, loše namjere uvijek nađu način.
A čini se da su loše namjere i prevare najrizičniji faktor hrvatskog tržišta hrane. novac.hr je objavio zabrinjavajuće rezultate nalaza Državnog inspektorata, koji pokazuju koliko je u Hrvatskoj učestalo krivotvorenje hrane, pogrešno deklariranje i pokušaj prodaje loših proizvoda po cijeni koju ne opravdavaju.
Rezultati se odnose na 2018. godinu i temelje se na uzorkovanju hrane s polica hrvatskih trgovina koje je provela Poljoprivredna inspekcija. Testirana je stvarna kvaliteta zdravstveno ispravne hrane. Najgore stanje je sa skupim uljima, mesom i medom, a najbolje s tjesteninama i maslacem. Ovo su najzanimljiviji nalazi.
Osam od deset bučinih ulja na policama trgovina u Hrvatskoj je krivotvoreno. Riječ je, kako pišu na novac.hr, o uljima koja nemaju količinu sterola propisanu za pravo bučino ulje, odnosno da je riječ o masovnom miješanju bučinog ulja s većim količinama jeftinih ulja. najčešće suncokretovog. Takva krivotvorena ulja sva se prodaju kao 100 posto bučino ulje. Sličan je i sistem prevara s maslinovim uljima koja i miješaju s jeftinijim uljima i zbog nedovoljno strogih propisa deklariraju kao ekstradjevičanska iako to nisu. Više o prevarama s maslinovim uljima možete pročitati OVDJE.
Inspekcije u Hrvatskoj znaju da je u paketima mesa u trećini slučajeva manje mesa od onoga što je deklarirano. Također, trećina mljevenog mesa nema propisani omjer kolagena i proteina, što znači da vam pod faširano meso umjesto čistog mesa prodaju previše vezivnog i masnog tkiva i inače neupotrebljivih dijelova životinje.
Krivotvorenje meda jedan je od najunosnijih kriminalnih poslova s hranom na svijetu. Jedan od najvećih globalnih problema je jeftini kineski med koji raznim mutnim kanalima dolazi u Europu, proizveden uz masovnu upotrebu pesticida zabranjenih u EU. Na drugom mjestu su jeftini indijski medovi, a svojedobno se spominjao i vrlo loš poljski med koji se u Europi i Americi prodavao pod prirodni lokalni med.
Deset posto meda u hrvatskim trgovinama lažno se predstavlja. U blažim slučajevima, riječ je medu koji ne sadrži dovoljno peludnih zrnaca određene biljke pa se ne bi smio ni deklarirati kao med dobiven od te biljke. No, otprije su poznati i slučajevi u kojima se mala količina pravog meda miješala sa šećernim sirupom ili je bila riječ o prodaji loših uvoznih medova pod domaće. Čak trećina testiranih uzoraka bili su medovi s viškom hidroksimetilfurfurala, koji se ne bi smjeli jesti ravno iz staklenke, nego se smiju koristiti samo kao sastojak u industrijskoj proizvodnji.
Oko 16 posto sireva deklariranih kao čisti ovčji i kozji, zapravo je miješano s kravljim sirom, piše novac.hr. Kravlje mlijeko puno je jeftinije od kozjeg i ovčjeg i zarada na razlici u cijeni kod ovako pogrešno deklariranih sireva je značajna.
S mlijekom je stanje također kaotično. Od 25 uzoraka pokupljenih iz supermarketa, čak u 16 pakiranja nije bila količina mlijeka navedena na deklaraciji. Najčešći problem kod kruha jest da je sadrži više soli nego što piše na deklaraciji ili nego što bi smio po propisima. Drugi problem je korištenje jeftinih i loših zamjena umjesto sastojaka navedenih na pekarskim proizvodima, primjerice sirnih pripravaka umjesto sira.
