Hrvatska politika zatvaranja i otvaranja obilježena je kaosom, nepravdom, nekonzistentnim i nelogičnim odlukama i golemom štetom u ljudskim životima i u novcu. Ugostiteljska je industrija osobito teško pogođena nesklapnom i katkad zaista nerazumljivom Vladinom politikom, koja pokazuje potpunu nekompetentnost kreatora i izvršitelja te politike. Evo najgorih očiglednih pogrešaka Vlade i Stožera prema ugostiteljima.
Vlada nadoknađuje, u nekim slučajevima s ozbiljnom zakašnjenjem, otprilike 25 posto prometa koji ugostitelji ostvaruju u normalnim okolnostima, dok ugostitelji traže 75 posto kao u Njemačkoj. Jasno je da hrvatski državni proračun ne može podnijeti iste troškove kao njemački, ali dosadašnji rang potpore ugostiteljima trajno je zatvorio više od 1100 lokala. Budući da turizam ne može postojati bez ugostiteljstva, politikom ubijanja ugostiteljstva Vlada je ugrozila sam turizam, najvažniji hrvatski gospodarski sektor.
Ovaj problem nije toliko financijski važan koliko je esencijalan na simboličkoj razini. Nije, naime, bilo ni jednog racionalnog razloga da pekarnice, kiosci za novine, benzinske crpke i dućani smiju prodavati kavu, a kafići ne smiju. Odluka o zabrani prodaje kave kafićima krunski je dokaz nelogične i nepravedne politike Vlade i Stožera.
Klubovi su morali ostati zatvoreni, jer su klubovi nesporno bili jedan od glavnih izvora zaraze . Međutim, klubovi na moru radili su skoro cijelo ljeto, osim u Istri gdje su ih lokalne vlasti zabranile u srpnju.
Rezultat? Turistička je sezona naglo prekinuta sredinom kolovoza, a stvarni turistički stručnjaci poput Veljka Ostojića, drže da smo zbog toga izgubili nekoliko stotina milijuna eura. Klubovi u Zagrebu nastavili su raditi do sredine studenog, kad smo već imali nekoliko tisuća novozaraženih na dan. Sama činjenica da su klubovi radili u tako snažnoj fazi epidemije, zločin je za sebe i dokaz da Vlada ujesen zapravo nije pokušavala spriječiti epidemiju dok brojke nisu postale katastrofalne.
Restorani su, priznaju epidemiolozi, vrlo irelevantni za zarazu oko jedan posto svih slučajeva, ali su svejedno već tri mjeseca zatvoreni. Restorani fizički ne mogu podnijeti da tako dugo ne rade. Tromjesečni lockdown za restorane zapravo predstavlja eutanaziju hrvatske restoranske industrije bez koje, ponavljamo, nema ni hrvatskog turizma. Gospoda Plenković, Božinović i Marić nisu, čini se, svjesni posljedica dvojih odluka.
Prije dva mjeseca Telegram je dokazao da zagrebački Sheraton prima vanjske goste, suprotno mjerama. Nigdje nismo pročitali je li i kako Sheraton kažnjen. Prije desetak dana jedna je mračna krčma na Trešnjevci, Passage kod Dragaša, uhvaćena u eklatantnom kršenju mjera. Usprkos tome, dopušteno im je da nastave raditi u dostavi. Takvom travestijom prava i pravde vlasti su ismijale profesionalne ugostitelje .
Što, pobogu, misliti o turističkoj zemlji koja nema Las Vegas a kockarnice su joj važnije od restorana? Ova odluka pokazuje koliko Vlada podcjenjuje i prezire restoransku industriju.
