Hrvatski MasterChef koji je jučer završio, gotovo je jednako kičast kao i drugi veoma niski formati domaćih realitya, od Farme do Ljubavi na selu. No, uz taj koncepcijsko produkcijski problem MasterChef se ove sezone susreo i s jednim ozbiljnim sadržajnim problemom.
Producenti su, čini se, odlučili kandidate, barem one u završnim epizodama, poučiti modernoj kuhinji. Pa su se tanjuri natjecatelja počeli puniti sferama, espumama i zemljama, a sifoni i šokeri postali su važniji od štednjaka.
Poanta je, međutim, u tome što sfere, zemlje, espume i spužve već jako dugo ne predstavljaju modernu kuhinju. Riječ je, naprosto, o standardnom kulinarskom repertoaru kojeg treba koristiti pažljivo i umjereno i koji uglavnom ne može biti svrha samom sebi.
Stvarna moderna kuhinja danas je nešto sasvim drugo nego 2003. godine kad su Ferran i Albert Adria počeli koristiti sferifikaciju. Današnja moderna kuhinja polazi od dva načela: sezonskog (po mogućnosti mikrosezinskog ) i lokalnog. U MasterChefu ni jedno od ta dva načela nije se ni pokušalo ozbiljno aktualizirati, osim donekle u emisiji snimljenoj u Nebu.
Bilo bi logično da je finalna emisija umjesto pet sljedova slobodnog stila imala jasno definiranu temu: jedan slijed s istarskim, jedan s kvarnerskim, jedan s dalmatinskim i jedan sa, recimo, slavonskim sastojcima. To bi bilo puno modernije od inzistiranja na arsenalu molekularne gastronomije i istodobnom korištenju drugorazrednog talijanskog ulja umjesto lokalnih ulja.
U krajnjoj liniji, za svakog je ozbiljnog chefa puno važnije da zna ispravno poširati jaje, skuhati rižoto i ispeći steak nego da zna izrađivati espume i koristiti tapiokin maltodekstrin. Posve pogrešan pristup modernom kuhanju bio je glavni sadržajni problem MasterChefa 2021.
