Premda se nalazi u sasvim različitom dijelu Istre, Novigrad nas je sinoć pomalo podsjetio na Premanturu.
I Novigrad se zadnjih godina napunio kockastim urbanim vilama, koje nisu ružne, neke čak izgledaju dosta atraktivno, ali su neobično jednoobrazne; kao da netko proizvodi slične komplete bijelih lego kocki, od kojih se onda slažu sve vile na Jadranu.
Nabujala izgradnja u Istri i drugdje na moru nije, naravno, namijenjena privatnom stanovanju ili privatnom ljetovanju. Radi se pretežno o vilama za iznajmljivanje. Kako smo prekjučer objavili, hrvatski turizam raspolaže sa samo 180 tisuća hotelskih kreveta, što čini nešto manje od 15 posto ukupnih hrvatskih turističkih kapaciteta.
Nasuprot tome, privatno se iznajmljuje više od 600 tisuća kreveta, što čini preko 50 posto naših turističkih kapaciteta. U vikendicama koje nisu prijavljene kao prostori za iznajmljivanje, postoji još oko 600 tisuća ležajeva.
Prilično je sigurno da se dio tih ležajeva ilegalno komercijalizira. Privatni smještaj koji dominira hrvatskom turističkom industrijom, postao je najveća opasnost za hrvatski turizam.
Evo zašto. Prvo, hotelski gosti bolji su gosti kad je riječ o hotelima s pet zvjezdica. Mali Rovinj , koji je danas gotovo isključivo five star destinacija , ne samo da je višegodišnji hrvatski turistički šampion, nego i najjače hrvatsko gastronomsko središte iza Zagreba. Veliki Split, koji nema ni jedan veći, pravi hotel s pet zvjezdica ali ima milijun apartmana i zimmer freia, nema ni jedan zaista vrhunski restoran osim Zirojevićeva Dvora.
Vrhunski hoteli privlače goste velike kupovne moći. kojima je normalno potrošiti 500 eura ili više za večeru za dvoje, i to svaku večer, i koji žele trošiti na shopping; zato, uostalom, u Dubrovniku već dulje od deset godina uspješno posluje Marija, vjerojatno najskuplji hrvatski modni butik. Želi li Hrvatska više takvih gostiju i efikasniji turizam, udio hotela visoke kategorije u našoj turističkoj ponudu mora se drastično povećati.
Drugo, pretjerana apartmanizacija obale ne samo da mijenja karakter starih istarskih i dalmatinskih gradova, nego je urbanistički i ekološki iznimno opasna. Na Jadranu naprosto ne postoji infrastruktura za toliko novih kuća: ne postoje parkirališta, ne postroji dovoljno sigurnih kanalizacijskih sustava, u slučaju dugih suša i velikih vrućina nema dovoljno vode: Istra je prošlog ljeta morala uvesti redukciju vode.
Esencijalni zadatak svih odgovornih vlasti jest hitno zaustavljanje apartmanizacije Jadrana, i destimuliranje privatnog smještaja u turizmu.
