Jučer oko 11 kad je sunce već zagrijalo, prošetali smo tržnicom Kvatrić na kojoj se, kao ni na drugim gradskim tržnicama, trenutno ne prodaje gotovo ništa zanimljivo. Ima ponešto blitve, raštike i zimskih salata, ali ne možete danima živjeti samo od blitve, salate i raštike. Pogotovo kad uz blitvu ne možete kupiti ni srdele, koje su trenutno u lovostaju. Ili od kiselog zelja, kojeg se ionako većina Hrvata najela u sarmi tijekom novogodišnjih praznika.
Zatim smo obišli par obližnjih supermarketa, u kojima se police sa svježom hranom nisu punile valjda od Stare godine: svi su rajčice premekane što znači da ih nema smisla kupovati, dok se na dnu kutijica s jagodama već razvija plijesan.
Zatim smo otišli na ručak u stari kineski restoran Asia na Novoj Vesi, gdje smo među ostalim jeli jako dobre škampe na sečuanski. U porciji smo dobili valjda petnaestak debelih, slatkih i ne baš malih repova škampa.
U Asiji, vrlo velikom i vrlo popularnom restoranu, nije bilo nikoga osim nas i dvije starije gospođe. Vraćali smo se pješice prema gradu, kroz neuobičajeno mirnu Tkalčićevu, preko Trga bana Jelačića s kojeg su upravo odvozili adventske kućice, pa preko Amruševe gdje smo, u podrumu nove slastičarne Zora Cake vidjeli točno jednog gosta, pa do Importanne Galerije. Khaos Thai, najpopularniji zagrebački street food na godišnjem je do veljače. Na godišnjem su i Nav Tvrtka Šakote, pa Vivatov vinski bar.
Siječanj je prirodni antiklimaks hrane. Ne samo u Zagrebu i Hrvatskoj: igrali smo se s rezervacijama vodećih pariških restorana, pa su nam stol u L’Arpegeu, restoranu s tri zvjezdice, osmom najboljem na svijetu, termin ponudili za preksutra, dok je mjesta bilo čak i u Septimeu, u koji se godinama gotovo ne može ući.
Siječanj je prirodni antiklimaks hrane, što zbog sezonskih a što zbog društveno ekonomskih uvjeta. U siječnju skoro ništa ne raste ni ne dozrijeva (najuzbudljivija stvar na placu zapravo su dalmatinski limuni), a kupci štede pokušavajući se oporaviti od blagdanske potrošnje, pa zato ribarnice vjerojatno nisu prepune svih onih divnih rakova i bijelih riba, koji jesu u sezoni; trgovci ribom valjda procjenjuju da ih nemaju kome prodati.
A oni koji ne štede, otišli su na topla mora ili na skijanje. Kako izliječiti siječanjsku gastronomsku depresiju? Self help bi rekao da zapravo trebamo uživati zato što jedemo manje, jer tako manje opterećujemo organizam. Industrija je već lansirala termin Dry January koji označava detoks alkohola koji smo popili tijekom blagdana, ove godine in je veganski siječan. Self help bi nam, također, preporučio da pokušamo svladati nove kulinarske vještine, recimo osnove pripreme curryja ili byrjanija, za što su nam tržnice nevažne. Mi, pak, mislimo da je siječanjski gastronomski blues naprosto neizbježan i da ga treba herojski otrpjeti, u očekivanju ranog proljeća.
