U Nomi degustacijski jelovnik, jedini koji možete naručiti, košta oko 320 eura. U pariškom Ledoyenu glasovitog chefa Yannicka Allenoa večernji meni stoji 385 eura. U Osteriji Francescani Massima Botture jelovnici koštaju između 250 i 270 eura, dok u Arzaku prosječna cijena iznosi oko 240 eura.
Okej, riječ je o restoranima s tri zvjezdice ili o restoranima koji su proglašavani najboljima na svijetu. Takvi restorani predstavljaju posebni segment restoranske industrije, s odgovarajućim cijenama. Međutim, ni vrhunski ali relativno konvencionalni restorani poput bečkog Steirerecka (vječne dvije zvjezdice) nisu osobito jeftini; Steirereckov meni sa sedam sljedova trenutno košta 165 eura. Također bečki Silvio Nickoll (dvije zvjezdice), nešto je skuplji.
Degustacijski jelovnici hrvatskih fine dining restorana, uključujući i one sa zvjezdicama, značajno su jeftiniji. Monteov tasting meni košta 889 kuna, Pelegrinijev 930, Noelov od 720 do 900 kuna, 960 a Navovi večernji jelovnici koštaju između 490 i 790 kuna, zavisno o broju sljedova.
Iznimka je tek novootvoreni rovinjski Cap Aureo, gdje tasting meni od 20 sljedova stoji 1900 kuna. Čini se da je menadžment hotela Grand Park procijenio kako će njegovi gosti biti voljni plaćati tu cijenu, koja je stotinjak eura viša od 22 slijeda Ane Roš u Slovenakoj Hiši Franko.
Hrvatski fine dining restorani domaćoj se publici mogu činiti skupi, zbog naše male kupovne moći.
No, u usporedbi s cijenama degustacijskih menija većine europskih restorana, domaći fine dining restorani predstavljaju izvrsnu vrijednost za novac. Tim više što naši restorani gotovo redovito koriste luksuzne sastojke poput škampa i tartufa, što baš nije slučaj s ne tako malim brojem skupih stranih restorana.
Važno je, u svakom slučaju, da domaća restoranska publika, onaj njen mali dio koji može financijski podnijeti izlazak u fine dining restorane, razumije kako računi koje plaćaju nisu previsoki. Ovaj se tekst, naravno, ne odnosi na Dubrovnik, koji predstavlja svijet za sebe kad se govori o cijenama.
