U izvrsnon kuharskom filmu Boiling Point koji upravo igra u Zagrebu, tri iritantna influencera traže da im kuhinja pripremi steakove s pomfritom, premda fine dining restoran u kojem se radnja odvija te večeri na meniju nije imao steakove.
Chef nevoljko pristaje da nepristojne ali navodno utjecajne goste nahrani pečenom govedinom, što izaziva dodatni kaos u ionako prenapregnutoj i kaotičnoj kuhinji. Scena iz Boiling Pointa precizno je uvećanje stvarnih situacija, koje se često dešavaju u mnogim restoranima svugdje u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj.
Milijuni restoranskih gostiju, većina zbog neznanja a manji broj zbog bahatosti i nepristojnosti, misle da samom činjenicom što plaćaju hranu mogu tražiti štogod im padne napamet. E, ne mogu. Evo zašto.
Posluživanje restoranske hrane kompliciran je posao, koji obuhvaća nabavu sastojaka, predpripremu, pripremu , kuhanje i prezentaciju; sve to prema čvrsto određenim kriterijima za svako jelo na meniju i prema preciznom hodogramu kako bi hrana pred svakog gosta došla u optimalnom stanju.
I onda, iz dana u dan, gosti koji sve to ignoriraju i traže da im se izvan menija ispeče neki komad mesa ili ribe , ili tjestenina s umakom po njihovoj želji. Takvi zahtjevi narušavaju kompletan proizvodni proces u restoranu i izazivaju nered u kuhinji i servisu.
Gosti moraju razumjeti da restorani nemaju nikakve veze s kućnim kuhanjem, gdje domaćini ili entuzijastični chef amater mogu svom osjetljivom rođaku ili prijatelji pripermiti nešto samo po njegovu ukusu. Restoransko kuhanje visoko je organizirani posao u kojem nema prostora za pripremu hrane izvan definiranih restoranskih standarda. Stoga zaista ne bismo smjeli naručivati ništa, što nije na jelovniku, osim ako nam sam restoran to ne preporuči.
