Sinoć je na 24 Kitchen prikazan dokumentarac 20 years of Jamie Oliver : Naked Chef Bares it All. Riječ je o filmu u produkciji britanskog Channela 4, koji vrlo solidno pokriva karijeru najutjecajnijeg celebrity chefa na svijetu.
U filmu vidimo Oliverove profesionalne početke u čuvenom londonskom talijanskom restoranu River Cafe, pa srdačan susret s vlasnicom zabilježen ove godina, pa se naširoko raspravlja o njegovoj disleksiji kao uzroku loših ocjena u školi koje su ga natjerale da sa 16 godina napusti gimnaziju i upiše kuharsku školu, pa se objašnjava, dosta iskreno, da su Naked Chefa zapravo izmislili TV producenti.
U filmu se, naravno, pojavljuje Gennaro Contaldo, čovjek koji je Olivera zapravo naučio kuhati talijanska jela, i uz niz sjajnih starih snimaka rekonstruiraju se fantastične brojke iz Oliverove karijere. Od milijun i pol prodanih primjeraka prve knjige Naked Chef, do nevjerojatnih pet milijuna prodanih primjeraka 30 Minutes Meals.
Dobar dio filma posvećen je Oliverovim naporima da školsku prehranu u Engleskoj učini bar malo zdravijom, kao i projektu restorana Fifteen u kojem su u početku radili klinci koji su otpali iz školskog sustava i koje je Oliver doslovno pokupio i selekcionirao s ulice. Zadnje minute posvećene su, naravno, Oliverovom poslovnom bankrotu. Originalni Fifteen je zatvoren, prazan i napušten, a lanac restorana Italian počinje propadati. Film je završen u svibnju ove godine, pa se u njemu ne vidi da je Jamie Italian, skupa s cijelom restoranskom grupom Jamiea Olivera, definitivno bankrotirao. Od Oliverovih restorana nije ostalo ništa.
Restoranska propast Jamieja Olivera, koji je i dalje milijunaš i koji i dalje dobro zarađuje od televizije i knjiga, može se objasniti krizom lanaca casual restorana u Velikoj Britaniji. Otkako su 2018. godine porasle najamnine i minimalne plaće, čak 37 od 100 vodećih restoranskih grupa zabilježilo je gubitke, a mnoge su, poput Oliverove, prestale postojati.
Možemo, nadalje, filozofirati o tome je li sam Oliver, sa svojim pretjeranom eksploatiranjem vlastitog imidža kreiranog prije dvadesetak godina, postao iritantan za dio restoranske publike. No, ni ovaj inače jako dobar dokumentarni film, kao ni većina tekstova objavljenih u povodu Oliverova restoranskog bankrota, ne postavljaju jedno od ključnih pitanja za cijelu njegovu karijeru: je li Jamie Oliver ikada bio dobar kuhar?
Pogledamo li recepte iz njegovih brojnih knjiga, oni su simpatični, tehnički nezahtjevni i mogu biti temelj za vrlo solidno kućno kuhanje. Analiziramo li, pak, njegovu restoransku karijeru, činjenica je da se Jamie Oliver usprkos svom dugom i statistički nenadmašnom globalnom utjecaju, nikad nije svrstavao među vodeće britanske chefove. O međunarodnoj konkurenciji da ne govorimo.
Uostalom, u jedinom dijelu filma koji donekle problematizira njegovu kuharsku vještinu, Jamiejev otac kaže kako, eto, ta hrana, ti recepti, “nisu ništa posebno ambiciozno. ” I možda je tu dio problema Možda, Oliverovi restorani naprosto nisu imali dovoljno supstance da bi preživjeli pooštrenje uvjeta poslovanja restoranskog biznisa u Engleskoj. Možda od samog početka nisu bili dovoljno dobri za zaista brutalnu konkurenciju u britanskoj restoranskoj industriji.
Gordon Ramsey, također velika TV zvijezda, briljantan je kuhar čiji glavni restoran već više od deset godina drži tri Michelinove zvjezdice. Jamie Oliver ostat će, bar zasad, zapamćen i kao najpopularniji kuhar svih vremena kojem su svi restorani propali.
