Zagrebačkom restoranskom scenom trenutno dominira široka baza etničkih, uglavnom azijskih restorana, pa zatim pizzerije i roštiljarne, dok se na vrhu smjestilo sedam ili osam pravih fine dininga. Između se nalaze klasični restorani, poput Carpaccia, Tača i Vinodola, dok žanr bistroa i konoba ponovo raste: ovdje valja podsjetiti da je bistronomija prije desetak godina, nakon Velike ekonomske krize, bila spasila cijelu hrvatsku restoransku industriju.
Bistroi i konobe danas opet spadaju među najvitalnije segmente zagrebačke gastronomije, pa smo odlučili objaviti listu najboljih gradskih bistroa i konoba za prvu polovicu 2022. Ovdje treba napomenuti da Theatrium i Le Bistro stalno žongliraju između bistronomije i fine dininga.
Chef Filip Horvat u Theatriumu kuha neke od najukusnijih tjestenina i rižota u Hrvatskoj, kao i genijalne ćevape od tune i izvrsni Wellington. Cijene su i dalje široko dostupne, s mnogo jela ispod dvadeset eura.
Le Bistro je, dakle, po mnogočemu najviši izraz bistronomije u Zagrebu i Hrvatskoj. I tako već desetljećima, uz svega par godina oscilacija. Na aktualnom meniju chefice Ane Grgić Tomić briljiraju predjela poput usoljenih srdela s kaparima i pestom od prešina, salate od šparoga s kozjom skutom i mladog krumpira s tartufima, maslinovim uljem, paškim sirom i poširanim jajem. Tu su naravno i neprolazni Bistroovi klasici: tartar biftek, bečki, salata Cezar i štrukle.
Marko Turković, chef Fun Dining Bistroa Sopal, mijenja menije svaka dva tjedna. Sva su jela slasna, naizgled jednostavna, ali sa subverzivnom, punkerskom notom. Naši su trenutni favoriti teleća jetra s bobom, koja izgledaju kao rolice sushija, sabljarka na savor i jagode s vinskim octom i kremom od slatke gorgonzole, koje mogu funkcionirati kao desert i kao predjelo. Sopal je jedino mjesto u centru Zagreba gdje možete jesti poslije ponoći. Otvoren je do dva ujutro.
Chef Belizar Miloš bavi se bistronomijom pojačanom fine dining detaljima. Naizgled jednostavna salata od rakovice koja je dobila posve poseban karakter i teksturu zahvaljujući dobro odmjerenoj dozi ljutike i bučina ulja, najbolji je primjer primjene ozbiljnog profesionalnog znanja u pripremi svakodnevnih jela. Carbonara i bolognese spadaju među najukusnije u Hrvatskoj, a file brancina, kojeg smo ručali prije par tjedana, imao je kožu hrskavu kao čips.
U ranijim bi godinama Mali bar bio na vrhu ove liste. No, kuhanje u Malom baru postalo je neprecizno. Jelovnici su, srećom, i dalje mikrosezonski i maštoviti.
Konoba Zlinje, otvorena krajem prošle godine, jedno je od ugodnijih iznenađenja među novim zagrebačkim restoranima. Zlinje nudi niz rustikalnih, tradicijskih, dobro skuhanih korčulanskih jela, ali i vrhunsku divlju ribu. Šanpjer u Zlinju bio je jedan id najboljih koje smo pojeli u Zagrebu unatrag dosta vremena.
Ponistra je već dugo legenda. Ponistra je vjerojatno najpopularnija konoba u Zagrebu, s odličnim izborom preukusnih malih ribljih jela i dobrom ponudom oborite ribe.
Revitalizirana Korčula prije dvije ili tri godine izmislila je novi restoranski žanr, barem za zagrebačke prilike. Korčula se, dakle, vratila na scenu kao riblji bistro s jelima poput burgera od hobotnice, soparnika sa sušenom tunom, marinirane tune s aiolijem od kopra ili gavuna s tartar umakom. Korčula povremeno drži vrlo solidnu svježu ribu.
Bistro Kod Vukušića inteligentno je i demokratski koncipiran: istodobno prodaje jeftine i obilne tradicijske gablece i skupu oboritu ribu, pa tako, eto, kod Vukušića stol do stola jedu vlasnici i direktori obližnjih tvrtki, kao i njihovo niže rangirano osoblje. Hrana je gotovo uvijek vrlo dobra, ali smo u posljednje vrijeme čuli dosta primjedbi na servis.
