I u petak predvečer, kad smo se vraćali iz Istre, Food Corner u zagrebačkoj Areni bio je solidno popunjen, kao i svakog drugog dana iza pet popodne. O prepunim vikendima da ne govorimo, Iz profesionalne smo radoznalosti obišli sve šankove na prvom Areninom katu. Ondje su, dakle, smješteni McDonald’s, KFC i Burger King, pa nešto što se zove Salata and Grill, pa Mex koji se ugnijezdio između Salate i Foodiea, pa Koykan, koji izgleda posebno loše, pa Wok and Roll. Sva ta mjesta prodaju jela koja koštaju između tridesetak i osamdeset kuna.
I na svim tim šankovima , osim u Wok and Rollu koji se bavi razmjerno autentičnim kuhanjem, hrana izgleda jadno i očajno. Burger King i McDonald’s doduše poštuju zakonitosti franšize, pa je njihova hrana uvijek ista. Ovi ostali brandovi imaju,međutim, prostor za nešto poštenije kuhanje, koji nažalost ne koriste. Svejedno, Food Corner u zagrebačkoj Areni stalno je pun.
Na prvi pogled, moglo bi se reći kako taj veliki prostor ispunjava važnu socijalnu funkciju, jer se u većini lokala cijela obitelj može jeftino najesti. Ali, to zapravo nije točno. Puni obroci za jednu takvu obitelj u Macu koštat će ukupno oko 200 kuna. Uz malo poznavanja situacije na tržnici, i uz minimalne kuharske vještine, ta ista obitelj za dvjesto kuna može jesti dva dana, i to puno zdravije i ukusnije. Zagrepčani ipak biraju trošiti novac na trash, jer su Arena i drugi shopping centri već dugo masovno mjesto izlazaka, društvenog života pa tako i javne prehrane.
Slična je situacija i vani, samo što u food courtovima u Beču, Trstu ili Berlinu (London i Pariz ne želimo ni spominjati), uz uobičajenu trash ponudu možete birati, za nevelik novac, između kamenica, milijun vrsta pršuta i kobasica, dimljenog lososa i zaista svježeg povrca, i pastramija, i dobrih pulled pork sendviča, i puno vina na čase. U Zagrebu svega toga nema. Večeras smo promatrali jedan mladi par kako u Foodieju naručuje zaista ružne kolutice prženih lignji: štogod da su pokušali skuhati doma, bilo bi bolje i ne bi bilo skuplje od tog groznog derivata morske hrane. No, publika zagrebačkih trgovačkih centara očito je zadovoljna sadašnjom ponudom. Što je tužno, jer jedino gosti- dakle tržište- mogu natjerati ugostitelje u Areni da dignu standarde iznad sadašnje razine, koja odgovara prosjecnoj vojničkoj kuhinji u ratnim uvjetima.
Iz Food Cornera smo otišli u kafić Daily News, gdje nam je simpatični konobar kazao kako nažalost ne drže nijedno craft pivo. Čovjeku je na trenutak bilo očigledno neugodno što radi na mjestu s tako tužnim izborom pića. Za što nema nikakva razloga: ponuda hrane i pića u Areni podjednako je grozna, jer posjetitelji Arene to prihvaćaju, placaju i ne žele ništa bolje. Arena je, ustvari, turbofolk zagrebačke restoranske industrije, samo bez ekscesa..I uvjerljivo najdrpresivnija masovna zalogajnica u Zagrebu i Hrvatskoj.
