Gradsko vijeće Kopenhagena prihvatilo je plan organiziranja javnog foraginga u gradu. Plan podrazumijeva sađenje “javnih voćaka i bilja”, od stabala jabuka do kupina i jestivog bilja. Ideja je građanima ponuditi gradski voćnjak u kojemu će moći sami brati i jesti voće kada hoće, potpuno besplatno, piše Atlas Obscura.
“O gradu razmišljamo kao o zajedničkom vlasništvu svih građana. Želimo da prostor koji dijelimo bude koristan i da ljudi mogu biti u kontaktu s njim,” rekla je gradska zastupnica socijalističke stranke Astrid Aller, koja je pokrenula inicijativu. Plan o gradskom foragingu dio je šireg pokreta kojim u Kopenhagenu žele osvijestiti važnost lokalne flore i prehrambenog sistema.
Trend foraginga posebno je jak u Danskoj, zahvaljujući Reneu Redzepiju i drugim predstavnicima Nove nordijske kuhinje. Foraging povezuje ljude s neposrednim okolišem, educira o ekologiji i gastronomiji i normalizira cijelu zajednicu, vjeruju u Kopenhgenu. U Danskoj su još u Srednjem vijeku imali zakone koji reguliraju prava građana da beru hranu s javnih zemljišta.
Također, u Danskoj se smije brati i s privatnih zemljišta, ali samo s puteva i ne smije se zakoračiti na imanje. Foraging se u suvremeno doba proširio u supermarkete koji sada nude lokalno sezonsko samoniklo bilje i plodove. Za gradske vijećnice koji su izglasali plan o sadnji gradskih voćnjaka, “nešto je inherentno demokratski u voćkama.”
Za njih su voćke politička stvar, nešto što ljude može inspirirati da počnu razmišljati o alternativama industrijskoj poljoprivredi. “Trebamo zdravije shvaćanje prehrambenog sustava i naučiti odakle hrana dolazi. Da bismo promovirali tu vezu, ubuduće ćemo se baviti uvođenjem većeg broja seoskih životinja u zoološki vrt, kako bi ih djeca izbliza upoznala,” najavili su. Naravno, plan o gradskom voćnjaku izazvao je i kritike.
Neki se boje da će voće padati i trunuti na biciklističkim stazama, što je opasno za bicikliste. Drugi brinu zbog troškova održavanja, treći zbog osa i drugih kukaca koji idu na voće. Gradsko vijeće tvrdi da se planskim sađenjem troškovi mogu značajno smanjiti troškovi i stvoriti biološka raznolikost bez ikakvih ekstrema.
