Nakon upornog inzistiranja Francuzi su konačno uspjeli. UNESCO je uvrstio baguette na listu nematerijalne kulturne baštine. Zvuči kao revijalna vijest, ali za Francuze je izuzetno važna. Baguette, naime, polako nestaje. Tradicionalne pekarnice suočavaju se s konkurencijom supermarketa čije cijene ne mogu pratiti s jedne, i novih trendova poput rastuće popularnosti sourdough kruha s druge strane. UNESCO je sada dodao”zanatsko znanje, iskustvo i kulturu baguetta na popis 600 proizvoda meu kojima su kineski čaj, napuljska pizza, korejski kimchi ili hrvatski licitari. Francuska kuhinja na listi je od 2010, zahvaljujući agresivnom lobiranju slavnih francuskih chefova .
Francuzima je uvrštavanje baguettea bilo toliko bitno da je UNESCO na odluku javno pozvao i francuski predsjednik Emanuel Macron. Važno je da se gastronomija nalazi na listi svjetske kulturne baštine, ali s tom je listom vječni problem što u većini slučajeva nitko ne zna dokazati zašto se nešto bi ili ne bi trebalo naći na njoj. U idealnom slučaju, UNESCO-ova lista nematerijalne kulturne baštine trebala bi biti izlog tradicija, znanja, kultura i rituala koje treba očuvati za budućnost čovječanstva, bio to tango ili porculan iz Limogesa ili afričko umijeće pričanja viceva. Ulazak na listu je stvar prestiža, važna potvrda lokalnog identiteta, ali i unosan komercijalni potez, posebno za turističke zemlje. Zahtjeva je na tisuće a UNESCO svake godine prima 30 do 50 kandidatura. Samo Kina je podnijela 200.000 zahtjeva. Najčešće presuđuje lobiranje kao u slučaju francuske kuhinje kad su slavni francuski chefovi vodili tako agresivnu kampanju da su umalo izazvali kontraefekt.
Drugi izazov za UNESCO je izbjeći komercijalizaciju liste, njeno korištenje u marketinške svrhe. “Svrha liste je čuvanje kulturnog naslijeđa a ne prodaja i privilegiranje komercijalnog projekta na štetu oni koji nemaju etiketu UNESCO-a,” pisalo je u jednoj od žalbi na odluku da se uvrštenjem na listu oda počast specifičnom francuskom odnosu prema svakodnevnim ritualima hrane.
Države puno investiraju u kampanje. Francuske ambasade u više su zemalja organizirale prezentacije klasičnih francuskih ručkova, s potpisima najvećih francuskih chefova, a tadašnji predsjednik Nicolas Sarkozy uvrštenje na listu popratio je službenim priopćenjem o izvrsnosti francuske gastronomije. Sve je na kraju toliko politizirano i eksploatirano da je UNESCO francusku vladu pozvao na red, a kritičari su potpuno odbacili listu komentirajući da se “pretvorila u izbor za Miss Svijeta” i “podjelu medalja od čokolade” Upravo zbog te epizode odluka o baguetteu bila je osjetljiva za UNESCO pa je njegovo konačno uvrštavanje na listu tim veći uspjeh za Francuze. Prema službenim podacima,u Francuskoj se svake godine ispeče 16 milijuna baguetta.
Točno porijeklo baguettea se ne zna. Prema nekim teorijama promoviroa ga je Napoleon, kao formu kruha koju je vojnicima bilo najlakše nositi na bojište, dok je prema drugom narativu popularan postao kasnije, u 19. stoljeću, kad su ga radnici u Parizu počeli masovno kupovati jer su ga mogli lako jesti bez noža. Izum baguettea pripisuje se bečkim pekarima. U Francuskoj ga je prvi popularizirao August Zang koji je u Rue de Richelieu na broju 92 1839. godine otvorio bečku pekarnicu, prvu takve vrste u Parizu. Osim s baguetteom koji su Parižani isprva zvali bečkim kruhom, Zang je Parižane upoznao i s kipflerom pretečom kroasana.
Kruh koji danas poznajemo kao baguette definiran je tek 1920-tih kad su napisana pravila i standardi za baguette kao kruh od 250 grama dugačak 80 centimetara, s cijenom fiksiranom na 2,65 franaka sve do 1986. godine. Današnja prosječna cijena je dvostruko više, 0,92 eura.
