Francuski predsjednik Emmanuel Macron predložio je UNESCO-u da francuski bijeli kruh baguette uvrsti na listu svjetske nematerijalne kulturne baštine. Francuska kuhinja kao takva na listi je od 2010. Gastronomski dio UNESCO-ve liste nematerijalne kulturne baštine vječni je izvor zanimljivosti i prijepora. Talijanski pizziuoli, majstori napoletanske pizze, uvršteni su na listu, kao i medičari sjeverne Hrvatske, mediteranska prehrana, lavaš kruh, korejski kimchi, dolme, arapska i turska kava ili belgijsko pivo i pomfrit. Ruski parlamentarac Aleksander Kurdjumov traži da Duma predloži UNESCO-u da na listu doda bline i pelmene, ruski pandan raviolima. Meksikanci su izborili da se uvrsti cijela njihova tradicionalna kuhinja.
Izuzetno je važno da se gastronomija nalazi na listi svjetske kulturne baštine, ali s tom je listom vječni problem što nitko ne zna dokazati zašto se nešto bi ili ne bi trebalo naći na njoj. U idealnom slučaju, UNESCO-ova lista nematerijalne kulturne baštine trebala bi biti izlog tradicija, znanja, kultura i rituala koje treba očuvati za budućnost čovječanstva, bio to tango ili porculan iz Limogesa ili afričko umijeće pričanja viceva. Ulazak na listu je stvar prestiža, važna potvrda lokalnog identiteta, ali i unosan komercijalni potez, posebno za turističke zemlje. Zahtjeva je na tisuće a UNESCO svake godine prima 30 do 50 kandidatura. Najčešće presuđuje lobiranje. Samo Kina je podnijela 200.000 zahtjeva.
Najveći UNESCO-ov izazov s ovom listom je izbjeći njezinu komercijalizaciju. Kad je 2010. uvrštena francuska gastronomija, mnogi su se pobunili zbog agresivnog lobiranja velikih francuskih chefova.”Francuska je isforsirala status koji inače ne bi dobila i UNESCO ovime riskira da se njegovo ime i lista nematerijalne kulturne baštine iskoriste u marketinške svrhe. Svrha ove liste je obrana tradicije a ne prodaja i privilegiranje komercijalnog projekta na štetu oni koji nemaju etiketu UNESCO-a.” pisalo je u jednoj od žalbi na odluku da se uvrštenjem na listu oda počast specifičnom francuskom odnosu prema svakodnevnom ritualu hrane.
Države puno investiraju u kampanje. Francuske ambasade u više su zemalja organizirale prezentacije klasičnih francuskih ručkova, s potpisima najvećih francuskih chefova, a tadašnji predsjednik Nicolas Sarkozy uvrštenje na listu popratio je službenim priopćenjem o izvrsnosti francuske gastronomije. Sve je na kraju toliko politizirano i eksploatirano da je UNESCO francusku vladu pozvao na red, a kritičari su potpuno odbacili listu komentirajući da se “pretvorila u izbor za Miss Svijeta” i “podjelu medalja od čokolade” Čak se i UNESCO ponekad začudi komercijalnim učinkom liste i ambicijama koje ona potiče. Uđe li baguette na listu, svaka pekara u Francuskoj za turiste će od tog kruha moći napraviti predstavu i proizvod. Problem je što nitko ne provjerava kvalitetu hrane koja se prodaje pod UNESCO-vom egidom, pa mjesto na toj u osnovi plemenitoj listi često služi za najgore turističke zamke.
Evo što se sve iz gastronomije nalazi na UNESCO-voj listi nematerijalne kulturne baštine.
https://www.instagram.com/p/BQ3i7cxjgly/?hl=en&tagged=belgianfrites
