Frano Miloš iz Ponikava na Pelješcu najvažniji je proizvođač plavca malog. Frano Miloš prvi je u Hrvatskoj, još prije trideset godina, proizveo autorski plavac; bila je to prva berba Stagnuma iz 1992. U idućih je nekoliko godina Stagnum postao kultno vino.
Frano Miloš prvi je razbio žanrovske okvire plavca, jer je od plavca proizvodio niz verzija desertnih vina, kao i prvi klasični suhi rose Stagnum R. Stagnumom R Miloš je doslovno rušio zidove. Nesretni hrvatski Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo pokušao je zabraniti prodaju tog vina, koje je definiralo stilizaciju skoro svih današnjih boljih peljeških rosea.
Frano Miloš jedan je od prvih hrvatskih prirodnih vinogradara i jedan od najboljih poznavatelja plavca malog. Nadalje, gospodin Miloš jedini je hrvatski vinar koji svoje glavno vino, Stagnum, redovito pušta na tržište deset godina poslije berbe, kad vino dolazi u optimalno stanje užitnosti.
U intervjuu za Vinski izvještaj gospodin Miloš govori o organoleptičkim, ampelografskim i gastronomskim značajkama plavca, ali i o nebrizi zajednice za čuvanje i unapređivanje jedne od najvažnijih hrvatskih autohtonih sorti.
Kako biste opisali glavne značajke plavca malog na Pelješcu?
Kad govorimo o plavcu malom na Pelješcu, moje misli se sasvim spontano i gotovo bez moje kontrole okreću prema najkvalitetnijim položajima vinograda, a time i najkvalitetnijim vinima u smislu spektra različitih tipova vina. Plavac mali s najboljih peljeških položaja može dati vina od 13 posto do 18 posto alkohola u kategoriji suhih, polusuhih, poluslatkih i slatkih vina.
Grožđe za takva vina u dobrim godinama moguće je proizvesti direktno na lozi i preraditi ga s autohtonim kvascima, što je rijetkost u svijetu. S obzirom na takvu mogućnost proizvodnje vina, s visokim alkoholima i neprevrelim šećerima, mislim da bi ih jasnije trebali deklarirati. Takva vina bi trebala biti deklarirana kao predikati juga.
Redovne berbe u varijanti suhih vina trebale bi biti s maksimalno 15 posto alkohola, a sve ostale mogućnosti trebalo bi deklarirati kao kasne berbe, izborne berbe, jagodni izbor ili izbor suhih – prosušenih bobica što predstavlja prošek ili najvišu kategoriju.
Svaku od tih kategorija trebalo bi razlikovati na osnovu količine ukupnog šećera prije prerade, a sukladno mogućnostima dalmatinskog klimatološkog područja, kao što to rade zemlje kontinentalne Europe.
Želimo li poticati konkurentnost, onda se vina trebaju uspoređivati u svojim kategorijama, što bi omogućilo brušenje najfinijih nijansi pojedinih vina. Ne može se uspoređivati suho vino s 14,5 posto alkohola s vinom od 15,5 posto alkohola te još 9 grama neprevrelog šećera ili vino s 16,5 posto alkohola te 25 grama neprevrelog šećera.To su potpuno različite kategorije vina.
Neki profesori s Agronomskog fakulteta u Zagrebu su me uvjeravali kako se predikatna vina ne mogu deklarirati ili ne smiju deklarirati u Dalmaciji. Smatrali su da su predikatna vina isključivo ledena vina ili da se dobivaju uz pomoć plemenite plijesni, što je čista glupost. Predikatna vina su vina koja se dobivaju u posebnim, izuzetnim godinama, kasnom berbom grožđa na poseban način.
Ono što u kontinentalnim dijelovima Hrvatske ili Europe radi plemenita plijesan ili led, to u Dalmaciji radi sunce i bura. Proces je to u kojem je važna dehidracija grožđa prirodnim putem, što rezultira većom koncentracijom šećera, aroma i ekstrakta. Proces je naravno drugačiji, ali rezultat je sličan. Ne trebamo zaboraviti da sunce ima najveću moć.
Vina od plavca malog, dok su mlada, imaju iskričavu boju s crvenim, modro-ljubičastim, granatnim odsjajem. Procesom odležavanja boja se mijenja u crveno–rubinsku dok rubovi postaju nježno bakreni. Alkoholi kod Plavca pokazuju moć i snagu ali su također integrirani u bogati okus kompleksnosti sadržaja.
Arome asociraju na tamno voće, mediteransko bilje, makiju, duhan, kožu i minerale, sve ovisno o kojem se tipu vina radi. Najveće bogatstvo plavca malog je što on može dati dovoljno alkohola, ekstrakta, kiselina, boje, tanina, polifenola… Kompletan materijal za satkati veliko vino, a da svaki pojedinačni element ostane u najljepšem izdanju.
Veliko bogatstvo za Hrvatsku kao vinsku zemlju, važnost je plavca malog za ograničeno proizvodno područje srednje i južne Dalmacije, njezin obalno-otočni dio. Ni na jednom drugom mjestu plavac ne može pokazati ni približno slične rezultate, što ga razlikuje od mnogih internacionalnih sorti koje uspijevaju u povoljnim uvjetima širom svijeta. Plavac mali snažno je vezan za teritorij na kojem obitava. Veoma je izbirljiv. Kroz vino najvjernije prenosi informacije prostora i vremena u kojem živi.
Postići izvrsne rezultate moguće je zaista na jakom malim površinama, na najkvalitetnijim položajima, uz veliku brigu, pažnju i znanje vinogradara. Malo sorti, a još manje teritorija imaju takvu mogućnost, takvu ljepotu. Izuzetno je pogodan za kupažu s drugim sortama pa se to nažalost najčešće i događa, bez da se te kupaže javno i obznane. Osim najkvalitetnijih položaja, može dati jako dobre rezultate za nešto jednostavnija vina na lakše dostupnim, južnim pristrancima peljeških udolina ili polja na kojima je i obrađivanje vinograda puno lakše.
Plavac mali je prkosan i dovoljno je samo malo da “udari kontru” i da čovjek ne dobije ono što je želio. Najčešće pojedinci to ne prepoznaju pa se sobom i svojim vinom hvališu i onda kad su igru izgubili. Misle da im reference plavca malog pripadaju. Kad ih ne uspiju opravdati kroz kvalitetu svojih proizvoda, i dalje obmanjuju i sebe i javnost.
Koji su najbolji položaji za plavac mali s obzirom na mikroklimu i geologiju?
Najbolji pelješki položaji za uzgoj plavca malog su Ponikve, Dingač i Postup. Položaji Ponikve su 2021. godine dobili zaštitu oznake izvornosti (ZOI) na razini Europske unije, ali ne na način kako je to bila praksa do tada. Naime, sve prijašnje ZOI oznake su prilikom ulaska Hrvatske u Europsku uniju zatražene isključivo administrativnim putem, bez izrađenih specifikacija po standardima EU. Rezultiralo je to nazadovanjem dalmatinskih vina, poglavito onih s posebnih mikrolokacija, jer su se i ona označavala kao sva druga vina širokog područja ZOI Srednje i Južne Dalmacije.
Na takav način onemogućilo se prepoznavanje određenih specifičnosti karakterističnih za pojedina vina. Na prostoru srednje i južne Dalmacije mikroklima je slična, ali ipak na određenim mikrolokacijama presudni su sitni, jako važni utjecaji kao što je kut pod kojim sunčevo svijetlo tuče određenu padinu ili utjecaj ruže vjetrova u određenim dijelovima godišnjih doba.
Geološka struktura tla je ipak različita. To su tla koja su nastala na vapnenačkim stijenama, a razlikuju se u nijansama različitim mineralnim sastavom. Upravo razlika mineralnih struktura kao i profilacija i dubina tla razlikuju mikro lokalitete. Ukratko, najkraće što mogu odgovoriti na ovo pitanja je da postoji značajna razlika u sastavu i strukturi supstrata tla na kojima se plavci uzgajaju.
Da je naše zakonodavstvo prepoznalo vrijednosti ZOI-a kakvu ono ima na razini EU, mnogi specifični mikro lokaliteti na području Dalmacije dobili bi priliku da se izraze na način na koji bi oživjeli i dokazali prepoznatljive karakteristike, te bi zasigurno imali svjetliju budućnost.
Po čemu se plavac na Pelješcu razlikuje od plavca na otocima?
U vinima su razlike prilično vidljive. Pelješac je granično područje srednjeg i južnog Jadrana. Mislim da ta činjenica sigurno ima utjecaj u smislu klimatskih utjecaja južnijeg smjera a i zemljišno–okolišni uvjeti su malo drugačiji. Mislim da je to razlog zbog čega bi neki plavci s Pelješca mogli biti koncentriraniji a samim time i u nijansama drugačiji.
Nekoliko puta ste nam rekli da u vinogradima plavca malog rastu i druge verzije plavca: o čemu se točno radi?
Postoji nekoliko različitih verzija plavca koji se vremenom javljaju u vinogradu. Oni variraju unutar istog klona. Postoji veliki plavac, srednji plavac, mali plavac i plavac mrčavac koji je toliko rastresit i sitan da podsjeća na plod mrče, što je lokalni naziv za mirtu. Većinom je prevladavalo mišljenje da se radi o različitim klonovima plavca, što je potpuno pogrešno.
Kad se zasadi najoriginalniji klon on se kroz svoj životni vijek mijenja ili modificira pa se javlja u različitim varijantama ovisno o položaju, vrsti tla, načinu uzgoja ili načinu na koji s njim upravljamo. Ako poznajemo procese plavca kroz različite starosne dobi i znamo s njima upravljati, imat ćemo najčešće sortiment ili tip plavca kojeg želimo. Kombinacija malog i srednjeg plavca je najidealnija i važno je zadržati te tipove u starijoj životnoj dobi, kada je to najteže ali i najvrjednije.
Plavac je procesom starenja podložan većim promjenama, sklon je prometanju. Ako prepoznamo njegov proces starenja, možemo na njega preventivno utjecati. Plavac mali je prkosan, neposlušan. Morate ga osjećati da bi se moglo s njime upravljati.
Važno je istaknuti kako svaki tip plavca daje vina s drugačijim obilježjima ili karakteristikama. U većini slučajeva proizvođači grožđa i vina ne poznaju važnost određenih tipova plavca u vinogradu i važnost njihove zastupljenosti za kvalitetu vina. Takvima se događaju spontane promjene na lozi pa u prosjeku imaju prosječnost različitih tipova, što rezultira pristojnom kvalitetom grožđa.
Posvećenost plavcu prijašnjih generacija bila je jako velika, s nevjerojatnim znanjem, skromnošću, ljubavi i zahvalnosti. Pričam o generacijama koje su rođene početkom 20. stoljeća, koje su nosile u sebi kulturološko-gospodarsko nasljeđe Dubrovačke Republike. Dubrovačka Republika je imala jako senzibilan odnos prema ruralnom prostoru, u kojem su mnoge djelatnosti, uključujući i vinarstvo, za kontekst svog vremena bile veoma razvijene. Pelješčani su tada bili vješti pomorci, ribari, brodograditelji, zanatlije, trgovci vinom i težaci.
Padom Republike dobili su priliku za otkup zemlje od tadašnje vlastele, tako da je vlasništvo nad velikim dijelom zemlje došlo u ruke lokalnog puka. Nastavila se kultura upravljanja zemljom temeljena na vrijednostima Dubrovačke Republike, a vrijednost postojećeg proizvodnog područja, bilo da je riječ o vinu ili maslinovu ulju, naglo je nastavila rasti.
Pelješac je imao dobre temelje za veliki napredak u 19. stoljeću kad je Dalmacija imala oko 80.000 hektara pod vinovom lozom. Pelješac je tada bio jedno od najrazvijenijih ruralnih područja Dalmacije.
Agrarna revolucija je kasnila, najintenzivnije se događala 70-tih godina prošlog stoljeća, paralelno sa svim društveno-gospodarskim promjenama. Tadašnja generacija koja je upravljala vinskom industrijom i kasnije generacije, jako jeftino su se odrekle postojećeg znanja o lozi i vinu. Industrijalizacija je uništila smisao prirodne proizvodnje vina, razumijevanje i poznavanje šireg konteksta plavca a između ostalog i različitih tipova plavca kao izuzetno značajnog dijela vinogradarstva.
Industrijsko-konfekcijska proizvodnja vina predugo je trajala i iskorištavala je plavac kao sortu siromašnog karaktera. Predugo se plavcem nitko ozbiljno nije bavio, tako su njegove najveće odlike ili vrline ugušene. Prije raspada bivše države, poslije 1980. godine ukazala se mogućnost privatne proizvodnje vina. U taj vlak ukrcao sam se prvi i do danas nisam prestao istraživati mogućnosti plavca koji me još uvijek nadahnjuje. Ne možemo negirati činjenicu da je
Dalmacija je u 19. stoljeću imala četiri puta više vinograda nego što danas ima cijela Hrvatska. Ako uzmemo u obzir razliku u obradi vinograda bez mehanizacije i strojeva i preradi grožđa, onda je razlika puno veća. Tada smo izvozili vino po cijeloj Europi. Nismo imali današnji broj institucija: agronomski fakultet, razne komore, zavode, općine, županije, institute, inspekcije… a ipak smo bili konkurentni najrazvijenijim zemljama sve dok taj razvoj razne klauzule u službi tadašnjih političkih utjecaja, krajem 19. stoljeća, nisu zaustavile.
Kako je moguć takav uspjeh? Na Pelješcu, padom Dubrovačke Republike i tadašnjih gospodarstvenika-vlastele, ruralni prostor se nastavlja veoma dobro razvijati upravo zahvaljujući vrijednom kulturološko-gospodarskom nasljeđu Republike. Za razliku od tada, mi danas gradimo državu 30 godina, a narod propada, vinograda je svaki dan sve manje.
Što su najveći problemi u dozrijevanju plavca? Kako izbjeći zelene tanine?
Meni kao proizvođaču grožđa i vina teško je tanine promatrati odvojeno od drugih sastojaka vina. Tanini su mi zadnji po redoslijedu u doživljaju zrelosti grožđa plavca malog. Navesti ću redoslijed kojim promatram zrenje grožđa pa tako i tanina. Pred berbu, prvo i osnovno mi je važno da se šećeri kvalitetno i postupno razvijaju. Sa zrenjem grožđa zrije lišće, rozgva i peteljka, tako da zrenje promatram kroz sve te aspekte i šire.
Kod plavca malog važno je promatrati boju grožđa, njezin razvoj ili još bolje, boju pojedinih bobica. Boja mi je veliki pokazatelj raznih procesa u grožđu, čak i kondicijskog stanja samog panja, i najvažniji pokazatelj stadija kvalitete i zrelosti plavca. Osjetilom opipa može se osjetiti čvrstoća bobica koja također govori o stanju zrelosti, a i o mnogim bitnim situacijama izdašnosti svemira.
Poslije doživljaja i procjene navedenih stanja, na red dolazi okus kojim doživljavam prvo svježinu, voćnost, kiselost, šećere i tek na kraju koncentriram se na tanine u kožici i koštici. Ako je cijeli proces zrenja neometan, postupan i kvalitetan, sigurno ćemo imati kvalitetne i zrele tanine bez obzira na njihovu količinu. Poznato je da je plavac mali bogat polifenolnim spojevima, što je njegovo neizmjerno bogatstvo.
Mogao bih zaključiti da tanini kao i svi ostali elementi u vinu ovise o kvaliteti samog grožđa. Velika količina tanina i njihova potencijalna izvanredna kvaliteta bogatstvo je plavca malog.
Stagnumi dolaze na tržište desetak godina poslije berbe i uvijek su svježi: što je ključno za dugo dozrijevanje i održavanje svježine vina napravljenih od plavca malog?
Plavac mali, nastao na ovom prostoru križanjem autohtonih sorti, zasigurno je pokupio najbolje odlike svojih roditelja. Zadnjih stoljeća plavac mali se spontano proširio po cijeloj Dalmaciji, u vremenima kad je prirodan način uzgoja grožđa bio jedini moguć, što znači da je preuzeo vodstvo prirodnom selekcijom. Dospio je na najekstremnije položaje, najveće strmine, na najškrtija tla, ondje gdje druge plemenite sorte ne mogu ni zamisliti opstanak.
Dugo se taj genetski materijal brusio za svoje rezultate i zaista moramo biti zahvalni što ga imamo. Djelomičan odgovor na vaše pitanje je: za kvalitetu Stagnuma, za njegov jako dug život, za svježinu s puno voća i minerala, s bogatom balansiranom koncentracijom života, zaslužan je potencijal plavca.
Plavac mali je, već sam naglasio, prkosan i neposlušan i nije lako iz njega izvući sve ono što posjeduje. Podložan je promjenama, ćudljiv je, morate se družiti s njim svaki dan. Voli društvo, voli čovjeka. Promjene pokazuje gotovo na dnevnoj bazi. U stanju je iz čovjeka izvući negativnu energiju, uzemljiti je i nastaviti surađivati.
Teški uvjeti zahtijevaju težak rad, drukčije nema rezultata. Težak rad u okruženju iznimne ljepote i bogatstva kojoj pripada i plavac mali, tjera čovjeka na razmišljanja o proizvodnji sofisticiranih, originalnih vina i doprinosu produljenja njihovih života. Radom i promišljanjem dolazi se do kvalitetnih rješenja i brzih odgovora na često promjenjive situacije s lozom i vinom.
Za postići strukturu, svježinu, puno voća i minerala u Stagnumu, za njegov dug život koji se neprestano razvija, za proći taj put i postići beskompromisan rezultat, trebalo mi je više desetljeća. Tada u to nisu vjerovali čak ni proizvođači grožđa, a komercijalizacija sortnih odlika dotaknula je dno. Zbog toga je teško odgovoriti na ovo pitanje u kratkim crtama. Uglavnom drugi dio odgovora na postavljeno pitanje je u rukama čovjeka. Stagnum je pokazatelj da je to moguće.
Koliki su optimalni prinosi po hektaru za vrhunska vina napravljena od plavca?
Mi beremo od 0,5 do 0,8 kilograma po lozi za proizvodnju Stagnuma, naravno ovisno o kojem tipu vina se radi i o pojedinoj godini berbe. Za Plavac beremo od 0,8 do 1,2 kg po lozi. Po hektaru prosječno imamo 7000 loza.
Kad plavac treba brati, kasnije ili u redovitim terminima?
Plavac mali po vremenu zrenja spada u sortu s kasnim razdobljem zrenja, takozvano IV. razdoblje. Uzgaja se na malom prostoru obalno–otočnog dijela srednje i južne Dalmacije, u svjetskim razmjerima površinski beznačajno.
Tako malo proizvodno područje nevjerojatno je disharmonično, što znači da za plavac nema općih pravila. Pravila po kojima loza funkcionira potpuno se razlikuju, ovise o pojedinim lokalitetima odnosno mikrouvjetima. Moglo bi se reći da ovdje svaki metar zemlje ima neke svoje prirodne zakone, zbog kojih ni berba ne može biti ujednačena.
Različito funkcioniranje pojedinih dijelova vinograda gotovo je pravilo i nije pojedinačni slučaj. Čak i različiti tipovi plavca imaju različita razdoblja zrenja, ponekad i sa značajnim odmakom. Različito vrijeme berbe je karakteristično za proizvodnju raznih tipova vina, od suhih do desertnih.
Berbu treba obaviti onda kada je loza dala sve od sebe i kad je ona zaključila vremenski ciklus zrenja za određeni tip vina. To može varirati par dana, ovisno o vremenskim prognozama. Važni su za vrijeme berbe stabilni vremenski uvjeti.
Naša berba 2021. godine počela je 22. kolovoza a završila je krajem rujna. Nije to bilo tako davno kad je država određivala vrijeme berbe, što je bilo potpuno suludo.
Je li plavac univerzalno gastronomsko vino? Može li zaista ići i uz školjke iz Stonskog zaljeva?
Dobra i moćna rose vina od plavca s najboljih položaja najbolja su pratnja školjkama malostonskog zaljeva, plavoj ribi, svim jelima od tune. Rose Stagnum se izvrsno slaže s morskim jajima koja imaju jako puno joda i općenito im je teško pronaći pratnju. Slaže se s pršutom, kulenom, brodetom, općenito svim jelima koja su pikantna.
S druge pak strane može se lagano ispijati uz grickalice kao što su arancini. Kad uzmemo sve druge verzije različitih tipova vina od plavca i njihove gastronomske mogućnosti, moglo bi se reći da je plavac univerzalno gastronomsko vino, ali ovo vrijedi samo za vina koja zaista pokazuju njegov puni sjaj.
Je li točna glasina koja se provlači već tridesetak godina, da pojedini vinari na Pelješcu i otocima u svoje plavce dodaju vranac i drugo jeftinije grožđe?
Istina je da je plavac odličan za kupažiranje vina. Umjesto da se ta pozitivna osobina javno obznani i prezentira, ona se krije jednako kao i razne patvorine. Tako se radi velika šteta plavcu i cijeloj vinskoj regiji Dalmaciji. Kad bi se takva kupažirana proizvodnja vina odvojila i deklarirala, tek onda bi originalne vrijednosti plavca došle do izražaja. Tek onda bi se došlo do saznanja da je originalnog vina od plavca jako malo.
Međutim, ta pošast se toliko raširila i uznapredovala i da nije rada pojedinih vinara uništila bi plavac do neprepoznatljivosti. Sramota je što je to javna tajna. Već više od pedeset godina traje polako uništavanje najvrjednijih vinograda koji se vjerojatno više nikada neće obnoviti. Jezivo je kulturološko stanje društva u kojem je to normalno. Poznat mi je uzrok takvog stanja, posljedice su vidljive svima, a za rješenje nikog nije briga.
Možete li nabrojati tri vama osobno najdraža vina, koja ste dosad proizveli?
Stagnum berbe 1993. značajno je vino među mojim prvim Stagnumima. Nakon toplog i sušnog ljeta s malim prinosima dobro njegovanog grožđa, uspjeli smo proizvesti sva tri tipa vina koja smo postavili kao odrednicu naše proizvodnje. Stagnum suhi s 15,3 posto alkohola, Stagnum izborna berba s 16,5 posto alkohola i 17 grama neprevrelog šećera i desertno vino, izbor suhih prosušenih bobica, s 15.5 posto alkohola i 84 grama neprevrelog šećera. Sva vina su proizvedena na potpuno prirodan način.
Takav koncept proizvodnje Stagnuma ostao je do danas. Znao sam da ću predikatna vina raditi u određenim godinama kad za to budu pogodne vremenske prilike, a ono što me posebno zanimalo bio je i ostao suhi Stagnum. Snažan, u istom trenutku darežljiv i škrt, grub, rustikalan i nježan, s godinama je postao plemenito elegantan. Bio je iznenađenje koje sam tražio. Siguran sam u njegovu kondiciju i sposobnost da se godinama nevjerojatno razvija i raste. Najradije ga ne bih uopće prodavao da nije tog osjećaja ugode koja se događa interakcijom proizvođača i publike preko vina, i preživljavanja i razvoja daljnje proizvodnje.
Stagnum 1993. potvrdio je moju vjeru da Stagnumi mogu izvrsno odležavati i da se još se ne zna koje su to godine kad bi postali prestari. Zadnjih godina pustili smo na tržište Stagnum berbe 1993, zalihe koje smo imali nakon više od 25 godina. Riječ je o skromnim zalihama, ali za nas su veliki pokazatelj, a reakcije kupaca su izvanredne. Cijena u hrvatskim restoranima je bila između sedam i devet tisuća kuna.
Poslije berbe Stagnuma 1993. nisam se smirio, nastavio sam raditi dalje tražeći izričaj s još više snage i moći plavca. Bio sam siguran da će doći godina koja će mi to omogućiti i to se dogodilo 2003. godine. Bila je to ekstremno sušna godina, bez kiše od ožujka do poslije berbe. Svojevrstan nagovještaj klimatskih promjena na koje se trebamo pripremiti, a ujedno i prvi test izdržljivosti loze.
I tada smo pomno birali grožđe iz najstarijih vinograda i uspjeli smo proizvesti sve tri verzije iznenađujućih Stagnuma. Stagnum suhi 2003. je snažniji, moćniji, s posebnim odlikama klasičnog vina. Berba je to koja je postavila visoki standard za suhe Stagnume, s kojim sam se morao nositi i nastaviti graditi dalje. Više nije bilo povratka, a bio sam i uvjeren kako imam dovoljno prostora za napredak. Arhivirali smo ozbiljniju količinu Stagnuma iz 2003. i nadam se da ćemo ga uskoro pustiti na tržište.
Nisam morao dugo čekati, sve se nastavilo sa Stagnumom 2007. Godina je vrlo slična 2003. ali s laganim skretanjem prema voćnosti. I tada smo proizveli suhi, polusuhi i desertni Stagnum. Sa Stagnumom 2007. završavamo drugi ciklus proizvodnje Stagnuma u koji ubrajamo berbe 2008. i 2009, u kojima lagano naglašavamo voćnost i mineralnost što je izuzetno značajno za kompletno proizvodno područje u smislu teritorijalno-klimatskog okruženja.
U berbi 2010. zbog tuče nismo imali proizvodnju Stagnuma. Stagnum 2011. novi je ciklus u proizvodnji koji traje sve do danas. Obilježava ga značajan napredak u strukturi, svježini, voćnosti, mineralnosti i balansu s taninima. Mislim da je to najveći napredak i vrhunac potencijala plavca malog. S tim moramo nastaviti raditi.
Standardi su postavljeni, a mi smo u prednosti jer sada čekamo da vina narastu. Već smo se ranije upoznali sa svim njihovim manama i vrlinama.
