Makarska rivijera pati od težeg paradoksa. Prepuna je mjesta u kojima se može jesti, ali zapravo nema restorana. Tek je nekoliko iznimaka, poput precizno formatiranog street fooda Pentola u samoj Makarskoj i veoma dobrog gastrononomskog bistroa Freyja u susjednim Tučepima, u obiteljskom hotelu Tamaris.
Freyjin chef Josip Tomas relativno je mlad. Do svoje 26. godine gospodin Tomas stigao je kuhati u prvoj postavi Noela sa chefom Goranom Kočišem i u Dubravkinom putu. Prijavio se za stažiranje u Eleven Madisonu, ali je ondje zbog pandemije proveo tek desetak dana.
Freyja je ugodna hotelska terasa na samoj plaži: maestral ublažava lipanjsku vrućinu, more i tamaris intenzivno mirišu, a sunce zalazi kroz krošnje stvarajući atraktivne svjetlosne efekte. Jelovnik se sastoji od dva degustacijska menija i dvadesetak a la carte jela, koja uključuju svježu oboritu ribu i izbor steakova.
Tasting meni otvara se odličnim, ekstraktnim, pet dana odležanim brancinom u umaku od kefira s pinjolima i uljem od čilija. Slijede još intenzivniji pečeni obrazi tune na kremi od humusa. Dimljeni gnudi na izvrsnom raguu od pancete i boba definitivno su najbolje jelo koje smo probali u Freyji, dostojno Esplanadina Le Bistroa.
Sporo pečena janjetina bila je ukusna, topila se u ustima, ali je patila od viška ne baš jestive masnoće koju je trebalo očistiti. Predesert od jagoda bio je izvrstan, pun čistih, svježih i simpatičnih voćnih okusa.
Josip Tomas zna kuhati. Osim par manjih pogrešaka, njegova je hrana tehnički kompetentna i jako hedonistička, a Freyja je vjerojatno najbolji restoran na Makrskoj rivijeri.
Vinska karta nije loša i neobično je jeftina. Birin Grk košta 280, a Simčičeva Rebula Opoka 410 kuna. Zanimljivo je da Freyja drži nekoliko međimurskih vina poput Štamparova Urban Whitea i pušipela Dvanajščak-Kozol. Servis je prilično profesionalan.
