“Jutros se nisam fizički baš dobro osjećao. Razmišljao sam da ne dođem na posao, ali na Badnjak je to potpuno nemoguće,” pričao nam je oko podneva Vlado Lisak, vlasnik Carpaccia.
Naime, Carpaccio je godinama najpopularnije mjesto za Badnji ručak u centru Zagreba. Rezervacije za Badnji ručak primaju se već od sredine godine, a lista rezervacije najčešće se zaključuje u rujnu.
Budući da se za Badnjak ipak ne može ručati na terasi, kapacitet Carpaccia limitiran je na četrdesetak stolica, podijeljenih na dva sittinga. Prvi gosti dolaze već oko pola jedan, a zadnji odlaze oko pola šest. “Iza pola šest osoblje će nazdraviti, čestitat ćemo si Božić i onda napokon doma,” kaže Maitre d’ Boris Prosenica.
Bakalar je i u Carpacciu najpopularnije jelo za Badnji ručak. Osim za goste koji ručaju u restoranu, Carpaccio svakog Badnjaka proda oko 200 porcija bakalara za van. K tome, kuhinja napravi još oko 150 porcija paštete od bakalara. Carpacciu za sve to treba više od 50 kilograma bakalara, koji se počne nabavljati u listopadu, dok par dana prije Badnjaka u kuhinji vlada opsadno stanje: s jedne strane restoran je zatrpan dnevnim narudžbama, dok se istodobno mora početi raditi na pripremi bakalara.
Osim bakalara, za Badnjak najbolje idu škampi i velike bijele ribe, kojih je ove godine manje zbog snažnog juga. Što osoblju ne smeta , jer priprema i posluživanje ribe dodatno opterećuju i kuhinju i servis, koji danas ionako rade u ekstremnim uvjetima. Na Badnjak oko šest, kad si međusobno čestita Božić i popije nešto u restoranu, ekipa iz Carpaccia ide na vrlo kratke blagdane. Restoran se otvara na drugi dan Božića za ručak. Rezervacije već ima.
