Poznati dubrovački ugostitelj Ratko Vuletić, čiji se restoran nalazi u Širokoj 3 odmah kraj Straduna, u opsežnom intervjuu za Dubrovački vjesnik osvrnuo se na te prijepore: “Nama restoraterima alat je i stalak za menije. Kad nam to netko uzme ili zabrani, isto je kao da je zidaru uzeo kačicu…Gost mora imati pristup ponudi i procijeniti želi li ostati u određenom restoranu.”
Gospodin Vuletić apsolutno je u pravu. Prijedlog da se ukinu jelovnici ispred restorana vjerojatno je najbedastija administrativna mjera za koju smo čuli unatrag dugo vremena.
Gost zaista mora znati što mu restoran nudi, i koliko to košta. Nigdje ne postoji restoranska scena bez javnih, uličnih jelovnika. Dokovi Kopenhagena prepuni su crnih ploča ispisanih menijima s cijenama. Stara luka u Marseillesu također vrvi jelovnicima i vinskim kartama. I tako dalje, i tako dalje…
Ako gostima ne date da pročitaju jelovnik ispred restorana, oni će odmah posumnjati da ih se želi prevariti ( a mnogi dubrovački turistički restorani ionako nemaju osobiti profesionalno etičku reputaciju).
Ukidanje stalaka s menijima tipičan je produkt birokratskog mozga, koji još više čudi danas, kad se hrana u cijelom svijetu seli na ulicu.
Uz to što je širu javnost upozorio na ovu apsurdnu ideju, Ratko Vuletić, restorater iz Široke 3, u intervjuu za Dubrovački iznio je još niz zanimljivih opservacija o dubrovačkom turizmu od kojih izdvajamo objašnjenje zašto je u Dubrovniku skoro sve zatvoreno bar četiri mjeseca godišnje.
“Gosti sada dolaze i po zimi, ali moraju ući u tu famoznu potrošnju. Pitanje je kakvi su to potrošači. Bez obzira na moju poziciju u centru grada, ja tu ne vidim plus. Četiri zimska mjeseca jednostavno se ničim ne mogu zatvoriti…. Nisam baš siguran u cjelogodišnju sezonu.”
