Prošlog četvrtka usred meksičkog grada Uruapana osvanulo je devetero tijela izrešetanih mecima, obješenih na mostu oslikanim muralima sa stablima avokada. Nedaleko od mosta ležalo je još deset raskomadanih tijela. Kraj ubijenih ljudi na mostu visio je transparent koji stanovnike upozorava da će, pomognu li određenim ljudima, završiti isto. Ovaj zločin jedan je od posljednjih u nizu zvjerstava koje je u Meksiku počinio kartel Jalisco Nova Generacija. Kartel je stanovnicima Uruapana poručio: “Dragi ljudi, nastavite kao dosad. Budite domoljubi i ubijajte Viagre.” Viagre su konkurentski gang iz grada Los Viagras.
Nasilje je izvan kontrole. Karteli se ne bore za koku, bore se za avokado. Meksiko je najveći svjetski proizvođač avokada. Svjetska potražnja za avokadom zadnjih 15 godina eksplozivno raste. Analitičari kažu da unatoč rekordima još ima mjesta za rast, ali problem je smanjena ponuda. Zbog klimatskih promjena koje su smanjile urod cijena avokada je skočila. Posebno u Meksiku i Peruu koji gotovo sav svoj avokado izvoze u Ameriku jer tamo postižu bolje cijene nego u Europi.
Avokado se jede desetljećima, ali nikad nije bio trendovska hrana. Dok ga fitnes pokreti, rast popularnosti meksičke kuhinje, internet i influenseri nisu pretvorili najpoželjniju namirnicu. Avokado nema osobiti okus, ali ima dobru putrastu teksturu i pun je zdravih masnoća, što znači da propisno začinjen može biti vrlo ukusan, kao u guacamoleu primjerice, i još uvijek siguran za liniju. Ovaj sretni spoj u zadnjih je deset godina povećao proizvodnju avokada sa 1,8 milijuna tona na 5 milijuna tona.
Proizvodnja se povećava za oko 200 tisuća tona godišnje. Uz Meksiko, najveći proizvođači su Peru, Kolumbija, Čile, Indonezija i Kenija. Meksiko drži pola ukupnog izvoza. I cijene njihova avokada stalno rastu, ponajviše zbog Amerike koja kupi praktički sav meksički avokado i od 2000. godine je utrostručila potrošnju (to su svi oni avokado tostevi, smoothieji i healthy bowls koje gledate na Instagramu). U Europi trend tek počinje, još lani europski su uvoznici jedva uspjeli prodati zalihe avokada. Šanse da je neki od avokada koje viđate po supermarketima i tržnicama iz Meksika gotovo su nikakve.
Zbog bolje cijene, Meksiko gotovo sve prodaje Amerikancima. Ljeti potražnja donekle miruje, a ponovno raste s početkom utakmica NFL lige i eskalira početkom godine kad je Superbowl. Onda se krcaju dodatni šleperi. Prošle godine cijena avokada u Meksiku srušila je povijesni rekord od 33,8 dolara za kilogram, zbog slabije berbe. Pojava Donalda Trumpa i njegove antimeksičke politike zapravo pomaže meksičkim uzgajivačima, jer u strahu od budućih nestašica Amerikanci žele još više uživati u avokadu, dok je za neke kupovanje svega meksičkog čin političkog otpora. Za iduću godinu Meksiko predviđa 5, 23 posto veći izvoz u Ameriku, pa se očekuje da se negdje krajem ljeta ponuda i potražnja, pa onda i cijene, uravnoteže.
No sada se javio novi problem. U biznis s avokadom u Meksiku su ušli narko karteli. Mafija u većem dijelu svijeta traži nove načine zarade. Proizvodnja hrane postala je veliki mamac. Od talijanskih proizvođača rajčica i mozzarelle do meksičkih seljaka, svi koji proizvode visoko cijenjene proizvode potencijalne su mete organiziranog kriminala. U članku svog stručnjaka za kartele Falka Ernsta, Međunarodna krizna skupina objavila je da industrija avokada u meksičkoj pokrajini Michoacán, u kojoj je grad Uruapan s početka priče, narasla na 1,5 milijardu dolara. Oko 80 posto proizvodnje prodaje se u Americi. Karteli pokradu oko 48 tona avokada dnevno, preprodaju ga izvoznicima ili ga preko svojih kanala švercaju u SAD. Najjači kartel, Vitezovi Templari, godišnje na avokadu okrene 152 milijuna dolara.
Borba za plantaže izazvala je ozbiljan porast nasilja. Seljacima koji odbiju dati avokado nasade spaljuju do temelja ili ih ubijaju za primjer drugima. Na plantažama koje kontroliraju karteli seljaci rade kao robovi. Kao i zbog koke, zbog avokada se prekomjerno krče šume. A kad plantaža avokada dođe u rod, troši dvostruko više vode od šume. Meksički Green Peace upozorava da karteli ne vode računa ni o uzgoju. Koriste loše pesticide, ponekad i zabranjene, u velikim količinama, i troše puno drva za pakiranje avokada.
Umjesto da se bogate, krajevi u kojima se intenzivno uzgaja avokado izgledaju sve gore, upozoravaju aktivisti. U nekim dijelovima Meksika građani se sami organiziraju protiv kartela, ponegdje i uspješno, ali država nema snage da to temeljitije riješi. Zbog svega toga, organizacije za zaštitu ljudskih prava i okoliša apeliraju na ljude da kontroliraju potrošnju avokada. Neki ga nazivaju “krvavim avokadom” podsjećajući na afričke “krvave dijamante,” i tvrde da bezumnim trendovskim trošenjem avokada neizravno financiramo najgore kriminalce na svijetu. Dosta mračna misao uz jutarnji tost s avokadom.
Jadni avokado u petnaestak je godina prošao put od gastronomskog underdoga preko zvijezde do parije. I još jednom pokazao koliko je opasno što još ne vidimo nikakvu zajedničku političku inicijativu razvijenih država u suzbijanju organiziranog kriminala koji ubrzano ulazi u proizvodnju hrane.
