Ovog je mjeseca velika istarska vinarija Medea objavila kako kreće u repozicioniranje branda. Bazična Medeina vina sada koštaju oko 37 kuna, a ta je njena linija prepoznatljiva i po navojnim čepovima. S malvazijom od 37 kuna, Medea je ravnopravna, ili nešto jeftinija od Lagunine malvazije s navojnim čepom, koja uglavnom košta 39 ili 40 kuna.
Međutim, Lagunino vino često se prodaje na akcijama, pa se cijene spuštaju do tridesetak kuna, što dramtično povećava prodaju. Medein ulazak u kategoriju buteljki do 40 kuna, samo je, zapravo, priznavanje višegodišnjeg trenda u maloprodaji domaćih vina. Neovisno o iznimkama poput Kozlovića i Coronice, koji i dalje, i to unaprijed, prodaju de facto cijelu svoju berbu po “normalnim” cijenama (oko desetak eura, koju kunu više ili manje na policama trgovina), roba koja zaista dobro ide jesu buteljke koje koštaju od 30 do 40 kuna, ili, u slučaju graševina, od 25 do 35 kuna.
Milijunska prodaja
Laguna očekuje da će ove godine prodati oko 800 tisuća buteljki bazične malvazije. Belje se nada prodaji više od 400 tisuća boca graševine s navojnim čepom. Butelje Iločkih podruma s navojnim čepom, koje koštaju između 29 i 39 kuna (za tramianc) često nestaju iz supermarketa za nekoliko dana.
Zanimljivo je da je u Hrvatskoj navojni čep postao znak cjenovne kategorije vina, što je potpuno pogrešno (navojni čep onemogućuje TCA, i čuva svježinu vina), i što će vjerojatno utjecati na proizvođače skupljih vina, da nastave izbjegavati navojne čepove.
Ulazak u restorane
Premda su vina u kategoriji od 30 do 40 kuna namijenjena prvenstveno maloprodaji, drži ih i sve više zalogajnica, pa i restorana. Logika je jasna. Ako lokal prodaje to vino za 90 kuna, i dalje je zaradio šezdesetak kuna na svakoj buteljki. Kada je riječ o kvaliteti, ona je za taj rang cijena razmjerno visoka, što možemo zahvaliti dobroj lanjskoj berbi, kao i činjenici da velike vinarije, koje plasiraju buteljke po tridesetak kuna, raspolažu stotinama hektara vinograda, s kojih je lako napraviti i dodatnu selekciju, pa vino od grožđa lošije kakvoće može ići u litrene boce, i u bag-in-box pakovanja.
Pitanje je, međutim, kakav je dulji utjecaj buteljki od tridesetak kuna na hrvatsku vinsku indsutriju. S jedne strane, taj se utjecaj može pokazati vrlo pozitivnim, jer demokratizira vinsku scenu te navikava publiku na korektna vina napravljena uglavnom od domaćih sorti. Butelje s navojnim čepom po tridesetak kuna mogu, dake, poslužiti i kao prvi korak u odgajanju i trajnijem privlačenju stalne vinske publike.
S druge strane, postavlja se pitanje što se dešava s “normalnim” buteljkama, u nešto višem rangu cijena. Činjenica je da dio velikih proizvođača nije uspio plasirati sve količine prethodnih berbi u višoj kategoriji cijena (od 50 do 80 kuna), a odlična 2015.već je došla na red. Hoće li, dakle, dominacija buteljiranih vina od 25 do 40 kuna, ugroziti proizvodnju i prodaju vina više klase, osim u slučaju najjačih imena, poput Kozlovića i Coronice? Tek će oporavak kupovne moći pružiti odgovor na ovo pitanje, koje je zapravo jedno od presudnih pitanja za daljnji razvoj hrvatske vinske industrije.
