U nedjelju 22. ožujka, par sati poslije Velikog potresa, prošetali smo centrom Zagreba koji je, kako sad svi znaju, izgledao kao da je upravo bombardiran sa zemlje i iz zraka. Skoro svi krovovi zrinejvačkih palača izgubili su dimnjake, a mnogi crijepove. S niza su zgrada otpali secesijski ukrasi, kupole i reljefi. S hotela Palace odlomio se dobar komad fasade. Samo je Esplanade, udaljena tek dvjestotinjak metara od Palacea, ostala posve netaknuta.
Kasnije su nam konobari rekli da je u unutrašnjosti popucalo nešto zidova, no radilo se o minornoj šteti,koja je brzo sanirana, tako da se Esplanade otvorila prije dva tjedna bez ikakvih podsjetnika na potres.
Esplanade se tako pokazala fizički najčvršćom starom zgradom u strogom središtu Zagreba. Što precizno simbolizira njenu stvarnu važnost za Zagreb. Naime, hotel Esplanade, otvoren 1925. godine i prvobitno namijenjen putnicima Orient Exspressa, danas je definitivno jedna od najznačajnijih, a možda i najznačajnija institucija glavnog grada Hrvatske. Evo zašto.
Političke institucije u Zagrebu obojene su korupcijom, lažima i teškim nepovjerenjem građana prema političarima Istraživanja javnog mišljenja pokazuju da Sabor i Vladu malo tko poštuje. Gradska skupština i Ured gradonačelnika imaju još puno gori imidž. Većina Zagrepčana drži kako je riječ o središtu najgore korupcije u gradu i u državi,
Stanje nije puno bolje ni s kulturnim institucijama. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti oduvijek je u jugoslavensko vrijeme i danas, okupljala i podobne mediokritete, pa tako neki najozbiljniji hrvatski intelektualci ne žele imati ništa s HAZU. Zagrebačko sveučilište odigralo je sramotnu političku ulogu poslije pada Hrvatskog proljeća, a sada ima jednog od najsmješnijih i najštetnijih zamislivih rektora koji je, podsjetimo, sadašnjem zagrebačkom gradonačelniku htio dodijeliti počasni doktorat.
Situacija u sportu još je gora: Dinamov se stadion fiizčki raspada (dokrajčio ga je Veliki potres) a njegov je vlasnik u bijegu u susjednoj državi. Cibona, svojedobno dvostruki europski prvak, polako se gasi. Mogli bi nabrojati još milijun primjera zagrebačkih institucija koje, nažalost, ne funkcioniraju i koje često kompromitiraju svoj naziv, svoju povijest i svoju društvenu svrhu. Nasuprot svemu tome stoji Esplanade.
Esplanade je uvjerljivo najbolji hotel u Hrvatskoj. Ona je puno bolja od luksuznijih hotela s većim i udobnije uređenim sobama, naprosto zato što je Esplanade pod A, autentično i veličanstveno uređena, i pod B, zato što se može pohvaliti neusporedivo profesionalnijim osobljem. Neki od Esplanadinih ljudi mogli bi raditi u pariškom Ritzu ili londonskom Savoyu, dakle najboljim hotelima palačama u Europi.
Esplanade, hotel koji već četvrt stoljeća koristimo kao rezervni ured (uglavnom sjedimo na terasi Bistroa, tek katkad u baru) mjesto je pristojnog ponašanja, ljubaznosti, profesionalne kompetentnosti i čvrstog antiprovincijalizma: kad sjedite u Esplanadi, nemate osjećaj kao da ste u gradu koji je već osamdesetak godina u očajničkoj potrazi za identitetom, i koji je glavni grad zemlje s barem tri stalno sukobljena identiteta.
Kad sjedite u Esplanadi, imate osjećaj kao da boravite u perfektno normalnom, tek umjereno luksuznom ambijentu u kojem se točno zna što je prihvatljivo i što vrijedi, a što je neprihvatljivo i što ne valja. Vrijednost Esplanade za grad Zagreb puno je veća od njene izvrsne kuhinje, dobrih vina i vrlo dobrih do sjajnih konobara. Vrijednost Esplanade jest u onom autentičnom osjećaju civiliziranosti, koji na tako stvarnoj razini postoji malogdje drugdje u Zagrebu