Legendarna Kazališna kavana ponovo se otvorila prije točno tri godine, kao kombinacija kafića i restorana. U luksuzno uređenom interijeru punom kazališnih kostima, prije tri smo godine pojeli jedan od najgorih ručkova u Zagrebu: ramstek je bio fizički nejestiv, osim ako umjesto zuba ne koristite motornu pilu. Tri godine kasnije hrana u Kavkazu nešto je bolja.
Jelovnik je očekivano turistički, jer se radi o eminentno turističkom dijelu Zagreba: tu su falafel i fish and chips (ustvari shrimps and chips), wienerschnitzel i cezarova salata. Dobro je što osim standardnog, turističkog jelovnika Kavkaz ima i sezonski meni, koji se zove Jesen u Kavkazu.
S jesenskog smo menija naručili rižoto s vrganjima i teleće obraze. Vrganji su bili ukusni i čvrsti. Doimali su se svježe. Međutim, rižoto je bio beznadno vodenast. Zaista ne znamo u čemu su ga kuhali, ali umjesto ugodnog, bogatog, kompleksnog okusa rižota opripremljenog u dobrom temeljcu, ovaj je rižoto ostavljao dojam masnoće i vode.
Teleći obrazi bili su korektni, mekani i sočni. Za desert smo podijelili solidnu kremšnitu koja se zove U boj, u boj. Tko bi pobogu odolio ratnoj kremšniti? U kontekstu Kavkazova menija ovo ime nije neobično: puno jela zove se po operama, operetama ili pojedinim skladbama. Rižoto s biftekom dobio je ime po Nabuccu, a biftek po Don Carlosu.
Vinska karta nije loša, s nizom dobrih hrvatskih vina pouzdanih proizvođača i s nešto stranih klasika poput Tignanella. Mi smo naručili Galićev Crni ponot. Nažalost, opisi vina operetno su kičasti i preopširni. Izbor jakih pića s maltovima iz Škotske, Francuske, Japana i s Tajvana, vjerojatno je najbolji u strogom centru Zagreba. Osoblje je pristojno, puno entuzijazma i bitno iznad nivoa restorana.
HRANA -3/5 VINA +3/5 JAKA PIĆA 4/5 AMBIJENT -4/5 SERVIS -4/5