Hrvatski su restoranski gosti, čini se, razmjerno velikodušni. U anketi koju smo proveli na Instagram profilu Kulta Plave Kamenice, gotovo 80 posto ispitanika, od njih stotinjak koliko je odgovorilo na pitanje kolike napojnice ostavljaju u restoranima, izjavilo je da konobare nagrađuju s 10 do 15 posto iznosa računa, što je u okvirima prosjeka velikih i znatno bogatijih zapadnih zemalja.
Ako izuzmemo nekoliko restoranskih profesionalaca koji su glasali u našoj ad hoc anketi, od kojih su neki odgovorili da ostavljaju i 20 posto od iznosa računa, rezultati su zapravo neočekivani, jer smo se u čitavom nizu komentara ispod tekstova koje je Kult dosad objavio o osjetljivom pitanju napojnica, uvjerili kako puno restoranskih gostiju instituciju napojnice smatra nepotrebnom. Naš je dojam, kao stalnih restoranskih gostiju, da su napojnice ustvari nešto manje. Rekli bismo da se na račun od 100 eura prosječno ostavlja napojnica od 50 kuna.
Stvarnu visinu napojnica u Hrvatskoj je nemoguće provjeriti, jer je riječ o diskretnoj, da ne kažemo sivoj zoni ugostiteljskig biznisa. Većina vlasnika restorana tvrdi kako se ne žele miješati u raspodjelu napojnica, jer taj novac pripada osoblju. U Hrvatskoj se napojnice gotovo isključivo daju u gotovini, jer vrlo malo restorana, poput zagrebačkog Vinodola, omogućuje da se to učini kreditnom karticom.
Napojnice su u svakom slučaju važan dio nepisanog poslovnog odnosa između gosta i restorana. Od gosta se očekuje – premda se ne može zahtijevati – da u restoranu ostavi napojnicu. Tako treba i ostati.
