Prema podacima AirDNA istraživačke agencije za iznajmljivanje nekretnina za odmor, hrvatska je komparativno gledajući najtraženija europska turistička destinacija u 2022. godini. AirDNA konstatira kako je hrvatski turizam narastao 132 posto u usporedbi s lanjskom godinom. Druga je, po istom kriteriju, Norveška sa 117 postotnim rastom a treća Mađarska s rastom od 97 posto u usporedbi s 2021.
U redu, ovdje se radi o jednoj studiji jedne specijalizirane agencije, koja ne mora biti apsolutno točna. No, i naše statistike ukazuju na šampionsku godinu. Primjerice autoceste u srpnju i kolovozu bilježe rast u broju vozila i u ukupnoj naplati, u usporedbi s 2019. godinom. Pojedini dijelovi zemlje, prije svega Istra, u broju dolazaka i noćenja već su nadmašili 2019. koja se smatra rekordnom turističkom godinom. Turisti su se vratili čak i u Zagreb. S obzirom na izvrsne najave za deveti i deseti mjesec, čini se da će ove godine turisistička sezona trajati veoma dugo.
Prilično je jasno zašto je sezona tako uspješna; Hrvatska se nalazi na superiornom geopolitičkom položaju, fizički je sigurna, pandemijskih se mjera više nitko ne sjeća, a klima je ipak nešto blaža nego u Grčkoj, dijelovima, Španjolske i Francuske. Invazija na Ukrajinu poslije prvog šoka više ne utječe na putovanja u Europi, dok inflacija podjednako pogađa cijelu Europu, pa je tako Austrijancima i Nijemcima život u Hrvatskoj i dalje jeftiniji nego život u njihovim zemljama.
Svi ovi faktori, skupa s naporima velikih i malih ambicioznih turističkih poduzetnika, doveli su Hrvatsku na poziciju jednog od europskih turističkih šampiona za 2022. godinu. Što, međutim, nipošto nije razlog da budemo euforični. Naprotiv.
Ovogodišnji trijumf hrvatskog turizma zapravo omogućuje tek zauzimanje vrlo dobre startne pozicije za razvoj zaista moderne turističke industrije, kakva u Hrvatskoj uglavnom još ne postoji. Što treba napraviti da bi Hrvatska unaprijedila turizam i još dugo ostala među najatraktivnijim europskim destinacijama?
Prvo, neophodno je poboljšati strukturu smještaja. To prije svega znači da su hrvatskom turizmu nužno potrebne masivne investicije u hotele s pet zvjezdica jer se pokazalo da su hoteli s pet zvjezdica uvjerljivo najtraženiji u novom, postpandemijskom turističkom razdoblju. Krajnje je vrijeme da se pokuša privući luksuzne svjetske hotelske brendove, jer oni sami po sebi dovode goste dobre kupovne moći.
Drugo, zaista je krajnje neophodno pokrenuti nacionalnu obrazovnu instituciju za turizam i gastronomiju. Velika je iluzija da se visoka razina turističke i restoranske industrije može postići i održavati na sve brojnijoj uvoznoj radnoj snazi koja, realno govoreći, nije osobito kvalificirana. Treće, uistinu je neophodno podignuti kriterije turističkih usluga u svim sektorima turizma i ugostiteljstva. Kvaliteta hotelskih i ugostiteljskih usluga na moru vrlo je često dvojbena, a katkad i prilično zapuštena. Četvrto, doista je neophodno integrirati gastronomiju i vina u najvažnije segmente hrvatske turističke industrije. Hrvatska, kako znamo, definitivno još nije gastrodestinacija.
Da bi postala međunarodno relevantna gastrodestinacija, Hrvatskoj je potrebno više internacionalno prepoznatljivih domaćih i stranih imena. Utoliko je, primjerice, jako dobro što će iduće sezone u Hrvatsko restorane otvoriti obitelj Cerea i Ana Roš. Hrvatskoj je restoranskoj industriji potreban provedbeni program afirmacije domaćih chefova u stranoj javnosti. Hrvatskoj treba, i to što prije, još restorana s Michelinovim zvjezdicama.
Naravno, esencijalno je da se podigne opći prosjek restoranskog kuhanja na moru, koji je i dalje prilično nizak. Nužne su zapravo dramatične promjene u hrvatskoj kulturi funkcioniranja restoranske industrije: te promjene moraju doći iz same restoranske industrije, kroz formiranje određenih tijela koja bi artikulirala, predlagala i lobirala za promjene. Ministarstvo turizma, naravno i nažalost, uglavnom nema pojma o čemu se tu uopće radi.
Peto, iznimno je važno aktivirati uspavane resurse poput ACI-ja, koji raspolaže velikim novcem i još većim potencijalom za zarađivanje ogromnog novca, ali čije se marine u mnogočemu doimaju zapušteno. Šesto, Hrvatska ni na minimalnoj razini nije ušla u fazu kulturnog turizma i shopping turizma.
I sedmo, u idućem ciklusu investicija morali bi se postaviti jasni kriteriji što se i gdje smije graditi: Jadranu se zaista ne bi smio dogoditi još jedan hotel poput onog nedavno otvorenog čuda na Braču, ni novi val apartmanizacije i urbanističkih devastacija.
Bez obzira na sve dosadašnje greške, Hrvatska je trenutno u izvrsnom, jedinstvenom početnom položaju za razvoj ozbiljnog, modernog, ekološki i ambijentalno senzibilnog turizma. Riječ je o prilici koju ni turistička industrija ni država ne bi smjeli propustiti.
