Celebrity chef naizgled je kontradikcija u sadržaju. Celebrity status veže se uz osobe u čijem radu može uživati vrlo velik broj ljudi. Celebrityji su glazbenici, glumci, sportaši, katkad pisci i katkad političari, jer svi slušamo glazbu, gledamo serije, filmove i utakmice, i osjećamo utjecaj politike na svoje živote.
Celebrity se nože postati rođenjem poput članova britanske kraljevske obitelji, ili vještom uporabom reality formata poput obitelji Kardashian. Ali, celebrity chef?
Sadržajno govoreći, sam pojam celebrity chef zaista jest hodajuća kontradikcija, jer u proizvodima slavnih chefova može uživati razmjerno mali broj ljudi. Devedeset ili više posto obožavatelja Renea Redzepija nikad neće jesti u Nomi. Devedeset posto obožavatelja Gordona Ramseya jelo je možda u njegovim bistroima, ali ne u restoranu Gordon Ramsey u londonskom Hospital Roadu, koji cijelu vječnost drži tri zvjezdice.
Vrhunski restorani vrhunskih chefova masovno su nedostupni, jer su razmjerno mali i razmjerno skupi. Pa ipak, unatrag dvadesetak godina, zahvaljujući televiziji i You Tubeu, društvenim mrežama i svim segmentima medijske industrije, korporatizaciji restorana i Anthonyju Bourdainu, chefovi su postali autentični celebrityji, skoro kao sportaši ili glumci.
Hrvatska, međutim, nema ni jednog celebrity chefa. Okej, sada možemo tvrditi da Hrvatska, općenito, osim sportaša jedva da ima bilo kojeg autentičnog celebrityja, ali domaći chefovi zaista su daleko od slave, masovne popularnosti i masovnog utjecaja. Svi hrvatski Michelinovi chefovi razmjerno su samozatajni ljudi koji vole rad u restoranima, što je dobro za njihove restorane i njihove goste.
Najnovija generacija vrhunskih chefova, predvođena Denijem Srdočem i Filipom Horvatom također puno više voli restorane nego medijsku industriju. Chefovi koji sudjeluju u raznim TV emisijama mogu biti kratkoročno ili dugoročnije popularni, i mogu pomoći prodaji nekog proizvoda, ali su jako daleko od bilo kakvog stvarno važnog društvenog statusa.
Iznimka bi mogao postati jedino David Skoko, koji posjeduje autentični celebrity potencijal i koji voli televiziju, ali kojem bi se mnogošto trebalo presložiti u karijeri da bi realizirao taj potencijal.
Hrvatska, dakle, nema i nikad nije imala ni jednog stvarnog celebrity chefa, kao što je to, recimo, Ana Roš u Sloveniji.
Što je loše zbog dva razloga. Prvo, slavni chefovi mogli bi dodatno promovirati hrvatski turizam, od kojeg skoro svi živimo. Drugo, jedna od glavnih značajki doista slavnih osoba jest domet i utjecaj njihove poruke. Kad bi Hrvatska imala stvarne celebrity chefove, oni bi mogli širiti poruke o vrijednostima vezanima uz ispravnu prehranu, dobre prakse u proizvodnji i preradi hrane, o etici, ekologiji i održivosti u gastronomiji i u restoranskoj i prehrambenoj industriji, što su sve iznimno važne teme, koje se tiču svakoga, a koje su u hrvatskoj javnosti zasad tek naznačene.
Činjenica je da većina Hrvata jede katastrofalno nezdravo i da većina Hrvata ne zna mnogo o kulturi kuhanja, a kamoli o kulturi moderne, ekološki odgovorne proizvodnje hrane. Scena domaćih celebrity chefova s jasnom vizijom o pozitivnim vrijednostima u svijetu hrane, mogla bi utjecati na promjenu sadašnjeg stanja.
