Na Danima hrvatskog turizma, koji su ove godine srećom održani u Slavoniji (Osijek,, Baranja i Podunavlje imaju svjetski vrijedan turistički potencijal) mogli smo čuti neobično veliku količinu mitova i laži o hrvgatskom turizmu.
O turizmu su najviše lagali visoki državni dužnosnici na čelu s predsjednikom Vlade. Tako se na Danima turizma slavila još jedna rekordna sezona, te se govorilo o sjajnim turističkim rezultatima. Evo što kažu činjenice.
Prvo, točno je da je kolovoz bio bolji od lanjskog, no isključivo zbog domaćih gostiju kojih je bilo čak devet posto više nego lani. Ako se hrvatska turistička industrija trajno preorijentirala na domaće goste, ona neće moći napredovati, jer domaći gosti raspolažu malom kupovnom moći.
Drugo, srpanj je bio znatno lošiji od lanjskog, dok je lanjski srpanj bio lošiji od preklanjskog. To znači da nam se puna sezona svela na samo jedan mjesec, što je katastrofalno. Nikakva posezona ni predsezona ne mogu nadoknaditi gubitke u punoj sezoni, jer se u punoj sezoni postižu najviše cijene smještaja.
Treće, osim već očekivane Istre s Rovinjom, Porečom i Zapadnom Istrom kao regionalnim predvodnicima, te Dubrovnika, Lošinja i Splita, ova sezona nije afirmirala ni jednu drugu jaku destinaciju, dok su neke od uobičajeno najatraktivnijih, poput Hvara, u dramatičnom kvalitativnom padu, koji će se prije ili kasnije pretvoriti u statistički pad.
Četvrto, na cijeloj hrvatskoj obali i dalje ne postoji, niti se gradi, baš ni jedan hotel bilo kojeg luksuznog branda (Blue Radisson i bazični Marriott nisu luksuzni brendovi). Bez globalnih luksuznih hotelskih brendova hrvatski turizam ne može napredovati.
Peto, postotak hotelskih kreveta u ukupnim smještajnim kapacitetima i dalje je nedopustivo nizak, što ograničava daljnji rast hrvatskog turizma.
Šesto, mnogi naši hoteli s pet i četiri zvjezdice nipošto ne zadovoljavaju kriterije za svoju kategoriju. Lani smo bili prilično zgroženi s navodnih četiri zvjezdice u Bolu i s tragikomičnih pet zvjezdica u Umagu, a ove nas je godine doista grozna Riva na hvarskoj rivi ponovno potakla da javno postavimo pitanje o kriteriju dodjele zvjezdica. Činjenica da velik broj hotela na obali, kao i u Zagrebu, ima lažne zvjezdice, trajno kompromitira hrvatsku turističku industriju.
Sedmo, premda sa zadovoljstvom možemo konstatirati kako na Jadranu radi pet ili šest restorana svjetske klase, pa petnaestak vrlo dobrih restorana i nešto šarmantnih konoba, prosjek restoranske ponude još je uvijek jako nizak, osobito u velikim mediokritetskim hotelima.
Činjenica je, čvrsto potvrđena istraživanjima, da strani gosti ne prepoznaju Hrvatsku kao gastro destinaciju.
Osmo, Hrvatska i dalje nije uspjela razviti ni najmanje zametke kulturnog i shopping turizma ( postoji, srećom, festivalski turizam).
I deveto, na moru nema tko raditi, što se neće promijeniti ni iduće godine. Ovog su nas ljeta doslovno spasili srpski konobari. Ne znamo što će se dogoditi idućeg ljeta.
Ovo su samo neke bitne činjenice o hrvatskom turizmu 2019. godine. U suočavanju s tim činjenicama, političarski govor o turizmu nije ništa drugo nego gigantska hrvatska turistička laž.
