Ovih dana na domaćim televizijama nismo mogli izbjeći reklame za Tjedan Španjolske i Portugala u Lidlu. Pa smo svratili u Lidl u zagrebačkoj Vukovarskoj ulici da vidimo o čemu je riječ.
Kao sve globalniji lanac, Lidl svojim kupcima redovito pokušava pružiti osjećaj više vrijednosti, kojim želi kompenzirati ružno uređenje dućana i često zaista inferiornu kvalitetu proizvoda.
Lidl se katkad pravi da je jeftini upmarket što hrvatski i svjetski hipsteri jako vole, kroz dva poslovna modela.’
Prvi, koji još nije došao u Hrvatsku, jest prodavanje luksuzne hrane, poput pravog kavijara, po više nego demokratskim cijenama koju Lidl
postiže centraliziranim pregovaranjem za goleme količine i dosta unaprijed, te velika pažnja koju Lidlovi winebuyeri poklanjaju selekcioniranju srednje finih vina za mali ili relativno mali novac.
Drugi, jeftiniji model Lidlova postizanja dodatne vrijednosti jest prezentacija internacionalnih kuhinja, poput aktualne kampanje za Španjolsku i Portugal koja upravo traje u Hrvatskoj.
U Lidlu u Vukovarskoj ta kampanja nije osobito vidljiva. Tek pošto prođete prvih pedesetak metara tog velikog i ružnog supermarketa sa sjajnom klimatizacijom, naletjet ćete u ne baš velikom dijelu hladnjaka suhomesnatog odjela, na oznaku Kratkotrajna ponuda, ispod koje su izloženi pršuti, sirevi i kobasice u folijama s natpisom Taste of Iberia.
Idući Taste of Iberia čeka nas među limenkama i teglama s ukiseljenim povrćem, gdje dominiraju raznovrsne španjolske masline i male posudice s inćunima. Slijede smrznuti iberijski okusi gdje smo zapazili uobičajena pakovanja morskih plodova, velike prstenove lignji te nešto specifičnije kutije kozica i šparoga.
Pivska selekcija izgleda jadno, jer se prodaje jedino bazična Estrella, dok nas je izbor vina posebno razočarao.
Španjolska i Portugal proizvode, naime, milijune hektolitara zanimljivih jeftinih vina, od osnovnih sherrya do vinha verde.
U Lidlu nismo, međutim, vidjeli ni vinho verde ni sherry fino, ni manzanillu, nego tek desetak uglavnom anonimnih etiketa. Uzeli smo Proclama malvaziju iz Zamore.
Čim smo došli doma, kušali smo sve što smo za 150 kuna kupili na Lidlovim španjolsko-portugalskim štandovima.
Kozice u bijelom, majonezastom umaku od češnjaka bile su apsolutno grozne. Okusom su podsjećale na Zvijezdinu francusku salatu, zbog onih industrijskih kiselina koje se često dodaju u tu vrstu proizvoda, i koje ih trajno obilježavaju. Zanimljivo je, međutim, da se u većem dijelu Španjolske kozice s češnjakom ne pripremaju u bijelim, nego u crvenim umacima.
Pršut je bio slatkast, mekan i korektan, bez posebnog okusa, nešto poput pršuta slavonske tvrtke Dobro. Ovdje moramo naglasiti da je riječ o pršutu Serrano a ne Iberico, po kojem je Španjolska globalno slavna.
Chorizo je podsjećao na lošije, jeftine vrste kulena, dok je lomo (lomo bi se mogao usporediti s našim pečenicama), pokazao daleko najviše karaktera među svim suhomesnatim proizvodima koje smo kupili.
Naposljetku, tanke fete dimljenog bakalara imale su vrlo snažan, osebujan okus, što nam se svidjelo, ali i teksturu grublje piljevine, što je pomalo odbojno.
Proclama, malvazija iz Zamore koja u Lidlu košta 29 kuna, nije posve loša. Ima veliko tijelo, stanovitu aromatiku i uljastu teksturu, no definitivno je inferiorna većini hrvatskih vina u tom rangu cijene.
Zanimljivo je da se Proclama na webu prodaje za 2,85 eura, dok u Lidlu košta 29 kuna.
Osim što je izbor proizvoda slab, i što sami proizvodi ne briljiraju, Lidlova iberijska kampanja pokazala je da taj lanac nije uvijek i nužno najbolja vrijednost za novac u Hrvatskoj.
