“Dakle, gađali su nas velikim loptama, a mi smo se morali pokušati obraniti, i zadržati čaše koje smo imali na tacni. Što nije bilo najkompliciranije. Morali smo, nadalje, satima žonglirati s knjigom na glavi i pladnjem u ruci, i tako silaziti niz stepenice. Pogledaš dolje, pa knjiga odmah padne. Pa sve ispočetka, i tako satima i satima. Prvo nam se sve to činilo besmislenim, ali smo s vremenom shvatili zašto su te vježbe važne,” pričali su nam uglas Roberta Alviž, Matea Vrtodušić, Ivan Juko i Antonio Ivanović, novi, netom diplomirani batleri lošinjske hotelske grupe Jadranka.
Ovih četvero mladih ljudi nedavno je s jako dobrim ocjenama prošlo sedamdesetodnevno školovanje u nizozemskoj International Butler Academy, jednoj od najuglednijih i najstrožih batlerskih škola na svijetu. I ako vas ove prve rečenice o treninzima u International Butler Academy asociraju na vojni režim, apsolutno ste u pravu.
International Butler Academy u malom Simpelveldu, nizozemskom gradiću s desetak tisuća stanovnika, zapravo je kamp za specijalce u servisnoj industriji. I najprestižnija batlerska akademija u Europi. “Dat ću vam primjer,” kazala nam je Roberta Alviž, dok smo prošlog utorka sjedili na terasi lošinjskog hotela Alhambra, “Jedan gospodin iz naše klase nekoliko je puta aplicirao za posao u Buckinghamskoj palači. Uvijek su ga odbijali. Sada, kad je zadnji put poslao molbu, naveo je da se školovao u International Butler Academy. Odmah su ga zvali na razgovor.”
Batlerski posao danas je puno kompleksniji od onoga što znamo iz stripa o Ripu Kirbiyu, gdje batler Desmond uvijek savršeno predviđa što je potrebno njegovu šefu. Batlerski je posao već odavno izašao iz privatne sfere i zauzeo je veliki prostor u zaista luksuznim hotelima.
Prije pet ili šest godina uživali smo u batlerskom servisu u briljantnom, klasičnom atenskom hotelu Grand Bretagne. Naši su se batleri brinuli, među ostalim, da nam haljine i odijela budu perfektno izglačani za večernje izlaske, da u sobi uvijek imamo dovoljno asyritika (pitali su nas koje grčko vino najviše volimo), i da nas limuzina čeka ispred hotela prije odlaska na večeru.
Batlerski je servis redoviti segment ponude stvarno luksuznih hotelskih lanaca poput St.Regisa i Peninsule. U hrvatskoj hotelskoj industriji batlerski servis nije postojao, sve dok ga nedavno nije uvela lošinjska Jadranka, čiji five star hoteli Alhambra i Bellevue i u mnogočemu drugom predstavljaju avangardu domaćeg hotelijerstva. Jadranka ima ukupno šest batlera, od kojih su četvero, Alviž, Vrtodušić, Juko i Ivanović, nedavno završili nizozemsku batlersku akademiju, trening kamp za najkompleksnije zadatke u servisnoj industriji.
Kad smo prošlog tjedna s njima razgovarali, osobito nas se dojmilo profesionalno samopouzdanje tih mladih ljudi. Oni prilično točno znaju što žele od svojih karijera, znaju kako postići to što žele i opravdano su uvjereni u svoju profesionalnu kompetentnost.
Gospodin Ivanović čovjek je blagog temperamenta i jasne vizije, dok je gospodin Juko osoba puno žešćeg temperamenta, nesklon pravilima, koji je, međutim, u Nizozemskoj razumio zašto su pravila važna.
Obje su batlerice junakinje domaće hotelske industrije, ne samo zato što su prve batlerice u Hrvatskoj, već i zato što u cijelom svijetu ima vrlo malo batlerica.
“Naravno da nam je katkad došlo da se rasplačemo, jer je trening bio uistinu težak, i psihički i fizički. Ali, znale smo zašto smo ondje i sada smo ponosne što smo završile Akademiju. Koju je, usput govoreći, završilo jako malo ljudi,” rekla nam je gospođica Alviž.
Sedamdeset dana u International Butler Academy složeno je tako da maksimalno iscrpljuje polaznike, kako bi se vidjelo jesu li spremni preuzeti jedan od najodgovornijih i najbolje plaćenih poslova u uslužnoj industriji . To među ostalim znači da polaznici od sedamdeset dana, imaju samo šest slobodnih nedjelja, tijekom kojih moraju pisati obavezne eseje ili priređivati power point prezentacije,
U 64 radna dana moraju se, pak, buditi u šest a trening završava iza ponoći. Katkad moraju ostaju budni i do sitnih jutarnjih sati. Kurikulum je podijeljen na praktični i teorijski dio.
Praktični dio obuhvaća sve moguće vještine batlerskog posla: kako od posve zgužvane košulje za pet minuta napraviti perfektno ispeglanu košulju spremnu za nošenje, ali i kako skuhati bolognese ili ispeći ribu za svog poslodavca, koji je, eto, ogladnio baš u trenutku kad nema kuhara.
Batlerski trening podrazumijeva učenje niza važnih činjenica iz opće kulture, pa su tako Jadrankine batlerice i batleri obilazili važne nizozemske muzeje kako bi naučili razlikovati povijesne umjetničke stilove: “Podrazumijeva se da naši klijenti skupljaju umjetnička djela, što znači da moramo znati ponešto o tome,” kaže gospođica Vrtodušić. Batleri, naravno, moraju znati bitne činjenice i o svjetskoj politici, i o modi, o dizajnerima (“Moramo znati preporučiti našim klijentima gdje da se obuku, kakve cipele da kupe”) pa o automobilima, sportu, arhitekturi…
Batleri, nadalje, moraju znati puno o vinima (neki od Jadrankinih batlera prije obuke u Nizozemskoj proputovali su važne europske vinske regije), pa još više o hrani, ali je možda najvažniji segment anticipiranje potreba klijenta i stav: body language, ljubazan ali dostojanstven odnos prema klijentu i više od svega procjena onoga što u određenom trenutku treba ili ne treba reći. “S klijentima se ne razgovara o četiri stvari. O novcu, politici, vjeri i djeci,” rekli su jednoglasno. To je tvrdo pravilo
Kad kandidat za batlera uđe u International Butler Academy, raspolaže s tisuću bodova. Svaki pogrešan detalj može biti razlog skidanja bodova i polaznici akademije ne znaju kada se to može dogoditi. “Osam instruktora promatralo nas je cijelo vrijeme,” objasnio je gospodin Ivanović, “Ako bilo što u našem ponašanju nije bilo dobro, skidali su nam bodove. Bilo da je riječ o tvrdoglavosti, neosobnosti za timski rad, ili lošem držanju. Ako smo u nečemu pogriješili, nisu nam govorili što je krivo, nego smo morali sami uočiti grešku. Ako je jedan polaznik griješio, svi smo ostajali na zadatku dok se sve ne napravi perfektno. Svemu morate pristupiti maksimalno predano i profesionalno. Famozna vježba s knjigom, recimo, služi tome da bismo automatizirali perfektno uspravno držanje u svakoj situaciji, a gađanje loptama da bismo naučili zaštiti ono što nosimo na tacnama usred divljeg partyja ili u prostoru punom razigrane djece, a da ne izgubimo koncentraciju ni držanje. ”
Odbitak od tisuću bodova na kraju donosi konačni skor: sve četvero Jadrankinih batlera završili su International Butler Academy u gornjoj, uspješnijoj grupi.
Kad smo pitali što je glavna osobina batlerskog posla na razini višoj od hotelske, dobili smo sljedeći odgovor: “Batler mora znati svoje mjesto u kućanstvu. Batler mora biti dostojanstven, ali ponizan, Ne smije se isticati, mora razumjeti navike svojih klijenata, ali mora zadržati profesionalni i osobni dignitet.”
U batlerskom se poslu, kad je riječ o privatnim klijentima, razlikuju dvije glavne kategorije: old money, europska aristokracija koja je decentnija u zahtjevima ali manje plaća, i now money, bogati Rusi, milijarderi iz Silicijske doline i emirata i novi bogataši, koji su mnogo zahtjevniji, često ekscentrični i neumjereni, ali bolje plaćaju.
Kad smo Jadrankine batlerice i batlere pitali bi li radije radili za old money ili new money, što je bilo i jedno od pitanja koje su im postavili na akademiji u Nizozemskoj, troje se odmah odlučilo za new money, dok je Ivan Juko ostao neodlučan.
Jadrankini batleri zasad su usmjereni prema lošinjskim vilama, poput vile Hortenzija, gdje često ljetuju neki od slavnijih i bogatijih ljudi na svijetu (to, naravno, nikad ne dospijeva u medije). Kontakt sa stvarnim celebrityjima jedan je od motiva zbog kojih je četvero mladih ljudi iz Jadranke završilo International Butler Academy: “Vidite, katkad je uistinu fascinantno što možete biti u dnevnom dodiru s ljudima koje ste prije toga viđali samo na televiziji. I što se možete uvjeriti da su to normalni, pristojni, pametni ljudi, a ne nekakve umišljene zvijezde. Već je to dovoljan razlog da se bavimo ovim poslom i da ga želimo raditi najbolje što se može,” usuglasile su se obje batlerice.
Osim u lošinjskim vilama, batlerski se servis u Jadranki može naručiti i u oba five star hotela. “Lani je jedan par tražo batlerski servis u Bellevueu, pa ga je naravno dobio,” kazala nam je gospođica Alviž. Najvažniji element koji su novi Jadrankini batleri stekli u jednoj od najboljih batlerskih škola na svijetu, jest izgradnja osobnosti.
Kad pogledate savršeno ulaštene cipele Antonia Ivanovića, njegov samopouzdani ali perfektno pristojni odnos prema gostima, ili pak držanje, govor i artikuliranost ostalih troje novih Jadrankinih batlera, jasno je da su ti ljudi prešli granicu koja definira obično servisno osoblje, i da su ušli u viši rang svjetski vrijednih profesionalaca. A svjetski relevantni profesionalizam neophodno je potreban modernoj hrvatskoj turističkoj industriji.
