Ovih su dana teletekst stranice svih hrvatskih nacionalnih televizija bile prepune informacija o tome kako je hrvatski turizam portastao za šest posto u razdoblju od siječnja od srpnja, u usporedbi s lanjskom godinom. U toj ugodnoj statistici nedostojao je, međutim, ključni podatak. U srpnju ove godine, prema podacima eVisitora, glavnog digitalnog alata Hrvatske turističke zajedncie, nije došlo ni do kakvog turističkgo rasta. Broj noćenja bio je dva posto viši nego lani, a broj posjetitelja posve jednak kao lani. Dakle, jedan od dva najvažnija turistička mjeseca u godini protekao je u čistoj statističkoj stagnaciji.
Taj se podatak doima još depresivnijim u usporedbi s lanjskom godinom. Lani je, naime, srpanj bio punih jedanaest posto jači nego preklani. Sada je, zaista, definitivno jasno da hrvatski turizam više ne raste, koliko god to pokušavali prikriti na HTV-u citrajući podatke za cijelu godinu, a ne za glavne turističke mjesece.
Hrvatski model jeftinog masovnog turizma, uz ekscentrične cijene u Dubrovniku, Splitu i na Hvaru, ove je godine napokon udario u zid. Ne zbog oporavka drugih mediteranskih tržišta ( u arapskim se zemljama i dalje puca, dok je Grčka bila pogođena najgorim i najtragičnijim mogućim požarima), nego zato što naš turizam naprosto nije dovoljno dobar proizvod, a niti jedna Vlada i niti jedno Ministarstvo turizma nisu učinili baš ništa da ga poboljšaju ili da stvore fiskalne i zakonske uvjete za poboljšanje hrvatskog turzima. Pa smo sada u problemu.
U srpnju ove godine posjetilo nas je skoro jednako ljudi kao u srpnju lanjske godine. Što znači da više nema rasta, te da smo definitivno suočeni sa stagnacijom. Budući da više od pola hrvatskog gospodarstva, izravno ili posredno, živi od turizma, uistinu je krajnje vrijeme da i država i privatni poduzetnici počnu osmišljavati nove turističke strategije, koje će se prije svega temeljiti na kvaliteti i autentičnosti.
