Ovih su se dana u medijima pojavile teze kako je opasno što se hrvatska pretvorila u turističku monokulturu, jer su evo, uslijed loše sezone ugroženi i nacionalni dohodak i osobni proračuni brojnih Hrvata koji žive od turizma.
Na prvi pogled, te su teze logične i opravdane. Tko, uostalom, ne bi htio imati još deset Rimac automobila i još dvadeset Infobipova? I bilo bi sjajno da ih uistinu imamo.
No, neovisno od toga, Hrvatska se, uvjereni smo, treba još snažnije orijentirati na turizam. Zbog tri razloga. Prvo, Hrvatska ima jedinstvene prirodne i položajne preduvjete za maksimalan razvoj visokoprofitabilne turističke industrije. To je naprosto zadano i neprimjenjivo stanje. Drugo, turizam nisu samo hoteli, apartmani, restorani i barovi na moru. Turizam je i građevinska industrija, koja gradi hotele i ceste. Turizam je naftna industrija, koja najbolje posluje ljeti.
Turizam je, naravno, prehrambena industrija, koja unapređuje svoje proizvodne standarde zbog turizam. Turizam je vinska industrija, pivska industrija, industrija vode i bezalkoholnih pića. Turizam je softverska industrija. Turizam je trgovina i industrija zabave, a da u hrvatskoj kulturi postoje menadžeri s vizijom jačom od Dubrovačkih ljetnih igara, i kultura bi postala turizam.
Veći dio hrvatskih poslovnih djelatnosti može se usmjeriti prema turizmu, koji, istodobno, funkcionira kao izvrstan izvozni izlog. I treće, živimo u vremenu servisnih industrija. Primjerice, samo 11 posto zaposlenih u Sjedinjenim Državama danas radi u tradicionalnim industrijama. Malo je vjerojatno da će se tradicionalne industrije vratiti na Zapad. Stoga je besmisleno zamišljati buduću Hrvatsku kao zemlji velikih tvorničkih hala, nego je treba zamišljati kao zemlju punu maštovitih i modernih inovativnih proizvoda, koji se velikim dijelom prodaju kroz turizam.
