U zadnjih desetak godina svi su zagrebački restorani zatvoreni na Božić. Iznimku čine jedino hotelski restorani. Što znači da se u Zagrebu na Božić ne može nigdje dobro jesti, osim u nekoliko hotela visoke kategorije na čelu s Esplanadom. Restorani tih hotela 25. prosinca su uglavnom prebukirani.
U svijetu, pak, uključujući i vrlo katoličke zemlje poput Italije, velik broj restorana radi za Božić. U Veneciji je, primjerice, božićni ručak jedan od jačih restoranskih dana u godini. Prije par tjedana vlasnici dva vrlo popularna zagrebačka restorana najavili su nam da bi mogli raditi za Božić, jer su već dobili niz upita, i to od svojih stalnih, zagrebačkih gostiju. Oba restorana nisu još donijela odluku o radnom Božiću, zato što nisu sigurni kako bi ta odluka djelovala na njihov imidž.
Otvoriti restoran na Božić zaista jest kontroverzno pitanje. Vlasnik restorana koji radi za Božić unaprijed se mora suočiti s nezadovoljstvom zaposlenih, koji za Božić, prirodno, žele biti kod kuće, i s osudom onog dijela društvene zajednice koja rad na Božić smatra blasfemijom.
S druge strane, ljudima koji ne kuhaju doma trebaju restorani. Tisućama gostiju koji posjećuju Zagreb za Božić trebaju restorani. Naposljetku, ako kuhari i konobari zaposleni u hotelima mogu raditi na Božić, zašto osoblje zaposleno u drugim restoranima ne bi smjelo raditi na Božić? Otvaranje restorana na Božić zaista jest osjetljivo i kontroverzno socijalno-ideološko pitanje.
Mislimo da bi bilo korisno kad bi zagrebački restorani, koji razmišljaju o tome da rade 25. prosinca, naprosto probili led. Tako bismo vidjeli je li rad restorana na Božić uopće moguć. Ako jest, neke naše društvene navike počet će se mijenjati.