Sezonska radnica iz Srbije Dragana Bajić, koja je protekle tri godine radila u Istri, na YouToubeu je ispričala svoja iskustva o poslu na moru u Hrvatskoj. Njena je priča, o kojoj se zadnjih dana puno govori u medijima, gotovo idilična. Ne mislimo da je univerzalna, niti se zavaravamo da svi sezonci imaju ovako dobra iskustva. ali, iskaz Dragane Bajić u svakom slučaju treba pročitati, kao primjer dobrog odnosa prema sezonskim radnicima, što, uostalom, dovodi vrlo mnogo ljudi iz susjednih zemalja na rad u Hrvatsku. A bez sezonaca iz stranih zemalja, ososbito susjednih, hrvatska turistička industrija uopće više ne bi mogla funkcionirati.
Evo, dakle, što je, među ostalim, rekla gospođa Bajić: ”U Hrvatsku se na rad ide bez ikakvih problema. Nije točno sa oni ne žele Srbe.. U Hrvatskoj, kao sezonski radnik, imate osiguran smještaj i hranu. Nekad se radi o tri obroka dnevno, a nekad o dva obroka dnevno. Negdje, doduše, i samo jedan obrok, zavisno o dogovoru s poslodavcem.
Hrvati već od veljače počnu raspisivati oglase za radnike u turizmu. Poslodavci snose tršokove dobivanja dozvola, pa čak i troškove puta do grada u kojem radite. Uz sve to, kad dođete kući, pred Novu Godinu, dobit ćete božićnicu. To je njihov običaj. Ja sam bila jako iznenađena, kad smo prvi put dobila božićnicu, iako sam radila samo tri mjeseca u sezoni… Novac dobivate tako da otvorite račun u nekoj hrvatskoj banci. Kad prestanete raditi, ne morate ugasiti račun, nego ga zamrzavate pa preko računa dobivate zadnju plaću i božićnicu, koju sam ja podigla u Srbiji…Ove je godine najniža plaća u hrvatskom turizmu iznosila 800 eura i namanje jedan obrok dnevno. Hrvatima je to premalo, pa ne žele raditi za taj novac. Nema rada na crno, već vam poslodavac svaki mjesec uplaćuje staž i socijalno osiguranje. Kako vam kažu na početku, tako sve i bude…. Ja stalno govorim, tko želi ići raditi vani, najbolje je da ode raditi u Hrvatsku,” zaključuje Dragana Bajić, koja je posebno naglasila da nije osjetila baš nikakve međunacionalne napetosti.
Njena priča zaista zvuči predobro da bi je mogli smatrati tipičnom; gospođa Bajić vjerojatno se zaposlila u nekoj ozbiljno vođenoj korporaciji. No, njena su iskustva najbolja moguća reklama za druge radnike iz Srbije, BiH, Crne Gore i Makedonije, koji nam neophodno trebaju. Podsjetimo, u ovom trenutku samo na Hvaru radi više od 400 srpskih sezonaca.
