Sauvignon Blanc jedan je od najpopularnijih bijelih sorti na svijetu. Sauvignon Blanc već se dugo nalazi među tri globalno najprodavanija bijela vina na čaše u restoranima i barovima. Sauvignon Blanc, dakle, ne bi trebao imati posebnih tržišnih problema.
Međutim, buteljka Sauvignona PP Orahovice na policama supermarketa košta nevjerojatne 22 kune. Ne na akciji, nego u redovitoj prodaji.
PP Orahovica nije amaterska ni anonimna tvrtka. Orahovička su vina zadnjih godina osvojila par relevantnih međunarodnih priznanja, uključujući jednu zlatnu i dvije srebrne medalje na Decanterovim Svjetskim nagradama, a njihov Zeleni silvanac već je desetljećima hrvatski sinonim za tu sortu. Kako je onda moguće da buteljka Orahovičinog Sauvignona iz 2018. godine na polici košta samo 22 kune?
Kada se oduzmu troškovi uzgoja i prerade grožđa, pa troškovi boce, čepa i etikete, pa marža trgovačkih lanaca, što Orahovici uopće ostane? Vjerojatno par kuna, što ne omogućuje nikakav profit i nikakve investicije u poboljšanje proizvodnje. A orahovički Sauvignon nije jedini slučaj. Sivi pinot i Graševina iste vinarije prodaju se za skoro podjednako smiješan novac kao, uostalom, i buteljirana Graševina obitelji Buhač iz Iloka.
Kome se, dakle, u Hrvatskoj isplati prodaja tako jeftinih vina? Isključivo krajnjim potrošačima, znači kupcima u supermarketima što je, naravno, kratkoročno dobro za kupce. Međutim, tako niske cijene dugoročno čine vinsku proizvodnju potpuno neodrživom. Sada netko može reći kako su, primjerice, španjolski supermarketi prepuni buteljki za dva eura. Zaista jesu, ali tu je riječ o oceanima vina napravljenim bez kontrole uroda, često industrijskim metodama u lošem smislu te riječi, pa golema količina kompenzira nisku cijenu.
No, ni Orahovica ni Buhač ne prodaju milijune buteljki da bi se mogli osloniti na kvantitativni poslovni model. Preniske cijene vina, koliko god danas odgovarale kupcima, strahovito štete razvoju,održivosti i dizanju kvalitete domaće vinske industrije. Najzanimljivije je što samo vino, Sauvignon PIK-a Orahovice iz 2018. godine uopće nije posve loše. Ono je na nosu sortno prepoznatljivo a na okusu svježe, s ponešto herbalnih elemenata. Daleko je od vrhunskog, ali nije za proliti.
