Prije dvadesetak godina u Istri nije bilo ni jednog dobrog hotela. Svi istarski hoteli bili su više ili manje ružne spavaonice s prosječne tri zvjezdice. I oni koji su se hvalili s četiri ili pet zvjezdica, vrijedilii su, zapravo, najviše tri.
Među podnošljivije hotele s nešto šarma spadali su rovinjski Angelo d’Oro i pulski Valsabbion koji je, međutim, bio mnogo važniji zbog svog senzacionalnog avangardnog restorana. U prvim godinama ovog stoljeća otvorio se prvi istarski hotel nove generacije.
Radilo se i o San Roccu, začetniku vala obiteljskih butiknih hotela s visokom gastronomskom razinom. I onda se opet godinama nije dešavalo ništa dok se u Savudriji 2009. nije otvorio golferski resort Kempinski i dok Maistra nije otvorila Monte Mulini.
Otvaranjem Monte Mulinija Rovinj se počeo drastično mijenjati, pa je iz pitoreskne destinacije za backpackere i vikendaše s vremenom prerastao u ozbiljnu europsku turističku atrakciju. No, otvaranje Monte Mulinija još je važnije, zato što je drugim investitorima, malim i velikim, pokazalo da se Istra mora usmjeriti prema visokom turizmu. Evo što se sve ovorilo poslije Monte Mulinija, i što danas definira istarski turizam.
S Adriaticom i Grand Parkom Rovinj je dobio još dva ozbiljno luksuzna hotela, a s Loneom popularnu imitaciju five star hotela s atraktivnom arhitekturom. Dodamo li ovim klasičnim hotelima i veoma uspješni obiteljski resort Amarin, jasno je zašto je Rovinj i lani bio nedodirljivi šampion hrvatskog turizma. U Rovinju, naposljetku, treba istaknuti i mali ali sjajno definirani Melegran, prvi pravi hrvatski lifestyle hotel
Poreč je, nažalost, predugo ostao budget destiancija s dosadnim hotelima zasnovanim na turističnim standardima iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. No, otvaranjem Maree, Poreč je prije tri godine dobio prvi luskuzni hotel, a dovršetkom Pinee, čija je gradnja lani prekinuta zbog epidemije, Poreč će početii konkurirati Rovinju.
Prije petnaestak godina Stancija Meneghetti bila je tek pogon za proizvodnju dobrog vina i ulja, s nekoliko udobno uređenih soba. U međuvremenu je prerasla u jedan od najljepših hrvatskih hotela, s par fantastičnih apartmana i senzacionalnom hortikulturom.
Vinski hotel Roxanich spektakl je za sebe zbog više razloga: od dramatično uređenih, posve individualiziranih soba, preko prekrasnih pogleda na stari grad i na pejaže zapadne Istre, pa do četveroetažnog vinskog podruma, gdje se proizvode i dozrijevaju beskompromisna vina Mladena Rožanića.
Poslije San Rocca i Kempinskog, u zapadnoj se Istri dugo godina ništa nije dešavalo; Umag i Novigrad i dalje nemaju niti jedan moderan luksuzni hotel. Međutim u kontinentalnim dijelovima zapadne Istre grade se atraktivni manji hoteli i vile s hotelskom uslugom, poput San Canziana, vjerojatno najoriginalnije uređenog hotela u Istri, ili luksuznog vinskog hotela Cattunar, gdje hranu naručujete iz obližnjeg San Rocca. Tu je još i pivski San Servolo Resort and Spa, koji na Booking.comu ima odličnu ocjenu 9,5. U zapadnoj bi se Istri u idućih nekoliko godina trebao izgraditi još čitav niz vila i manjih hotela, poput rezidencijskog projekta vlasnika San Canziana, na lokaciji Sveti Ivan blizu Buja.
Rabac je zahvaljujući Valamarovom resortu Girandella dobio neke od najluksuznijih hotelskih soba u Hrvatskoj. Osim toga, unutar Girandellina kompleksa radi i Black and Blue, iznenađujuće dobar steakhouse.
Svi hoteli koje smo u ovom malom pregledu nabrojali, osim San Rocca, Kempinskog i Monte Mulinija, otvoreni su u zadnjih deset godina. Oni su značajno promijenili strukturu istarskog turizma. U Istru sada dolaze gosti s više novca i s većim gastronomskim i drugim potrošačkim zahtjevima. Stoga je logično da je Istra lani poslovala bitno bolje od svih drugih hrvatskih tursitčkih destinacija, a ni ove godine istarskim hotelijerima ne ide loše.
Manji su hoteli puni svakog vikenda, a za Uskrs je zabilježeno oko 50 tisuća noćenja, što je za sadašnje okolnosti izvrsno. Istarski turistički poučak sasvim je jasan: uspješnog turizma nema bez dobre infrastrukture, dakle bez dobrih i modernih hotela različitih žanrova.
U krajnjoj liniji, bez istarskog hotelskog preporoda istarski bi restorateri, vinari i uljari imali znantno manje posla. Uspjeh nove generacije istarskih htoela i vila pokazuje kako je krajnje vrijeme da se i zastarjeli, socijalistički resorti i hoteli u Umagu, Novigradu, Puli i porečkim lagunama počinju zamjenjivati suvremeni, udobnim i žanrovski jasno definiranim smještajem.
