Prije otprilike tri tjedna napisali smo kako više nažalost nećemo jesti u našoj omiljenoj pivnici Budweiser u Heinzelevoj ulici, jer nam turbofolk koji se početkom lipnja orio iz dvorišnog razglasa, prilično kvari apetit. Danas, u ponedjeljak oko podneva navratili smo u Budweiserov vrt da provjerimo je li se štogod promijenilo, kad je riječ o glazbi. Srećom, zaista jest.
Umjesto heroina hrvatskog turbofolka, danas su za ručak puštali Urbana, Daleku obalu, Flyer, Jinx, Gibonnija i drugu neinvazivnu i decentnu pop glazbu. Poanta restoranske zvučne kulise, osim kad je riječ o tematskim restoranima, baš i jest u tome da bude pristojna i neinvazivna. Ovdje se ne radi o nametanju glazbenog ukusa ni o propagiranju bilo kakve glazbene ideologije.
Bitno je, naprosto, da glazba u restoranu ne smeta velikoj većini gostiju. Nama, i ne samo nama, turbofolk itekako smeta, kao što bi mnogima smetali Sham 69, Laibach ili death metal. Budweiser je izborom middle of the road hrvatskog pop rocka pogodio jedan od optimalnih obrazaca glazbe za netematske restorane.
Evo, nakraju, i našeg prijedloga dobrih glazbenih podloga za restoranske terase
1. Bob Dylan, Triplicate, promukla verzija Sentimental Journey cijelo će vas ljeto držati u melankoličnom raspoloženju
2. Stevie Wonder, Songs in the Key of the Life. Ovo zaboravljeno remek djelo slijepog genija soula predstavlja optimalnu kombinaciju energičnih plesnih pjesama i prelijepih ljetnih balada, poput Summer Soft
3. Amy Winehouse, Frank – Prvi album najvażnije pop pjevačice 21. stoljeća ujedno je i najbolji
4.Was not Was , (Was not Was) – Prvi album Davida i Dona Wasa iz početka osamdesetih godina i danas je nezaobilazna početnica ultraenergičnog, modernog a ipak konvencionalnog funka
