Čim se iskrcate s trajekta i počnete voziti od Cresa prema Lošinju, stječete dojam kao da ste ušli u stanovitu gospodarsko društvenu monokulturu. Ceste su prepune plakata za Jadrankine kampove i jadrankine hotele, usput ćete posve neizbježno naletjeti na nekoliko Jadrankinih trgovina, dok će vam se na ekranu radija u autu pojaviti natpis Radio Jadranka: pretprošle su subote oko podneva, puštali su klasični blues iz 40-tih i 50-tih.
Kompanija Jadranka, od koje žive cijeli Lošinj i dobar dio Cresa, danas, u subotu 6. svibnja, obilježava svoju sedamdesetogodišnjicu, pa je za proslavu među ostalim angažirala Gibonija, koji večeras nastupa na glavnom lošinjskom trgu. Jadranka je nastala kao tipično socijalističko poduzeće, koje je prvo osnovano kako bi rješavalo problem života i opstanka na otoku, da bi se zatim pretvorilo u veliki turistički kompleks.
No, za razliku od mnogih drugih takvih tvrtki na našoj obali, Jadranka ne samo da se nije raspala poslije 1990. godine, nego je počela rasti i mijenjati se u dobrom smjeru.
Prije tri godine većinski dioničarski paket kupila je jedna ruska firma, što je dodatno potaknulo investicije. Današnja Jadranka ima devet hotela, četiri kampa, petnaestak restorana, petnaestak trgovina, marinu s tridesetak brodova za unajmljivanje i radio postaju. Gradi golf igralište, i još važnije, investira u novi otočki aerodrom koji bi trebao proraditi za godinu ili dvije.
Izgradnjom velikog aerodroma Lošinj i Cres trajno će riješiti svoj glavni infrastrukturni turistički problem: brojnim se turistima, osobito onim visoke kupovne moći, ne da čekati u redu za trajekt, pa zatim voziti još sat vremena zavojitim otočkim cesticama koje pretrčavaju poludivlje ovce potpuno neuznemirene prometom.
Vlasnici i menadžeri Jadranke prepoznali su luksuzni turizam kao segment na koji će se tvrtka u budućnosti oslanjati. Alhambra, svakako najluksuzniji kvarnerski hotel, primjer je takve Jadrankine orijentacije, kao i lijepe vile s batlerima koje se iznajmljuju za ozbiljno veliki novac, i koje su uglavnom stalno pune. Zanimljivo je da je Jadranka u gastronomiji i vinu pokazala ambicioznost neobičnu za većinu hrvatskih hotelskih kuća.
Restoran Alfred Keller, nazvan po bečkom arhitektu koji je prije više od 100 godina podigao Vilu Alhambru, pod vodstvom agrebačkog chefa Melkiora Bašića, primjer je fine dininga koji počiva na lokalnom okruženju: kad smo ondje večerali u povodu dolaska plešivičkih vinara na Lošinj, ljudi iz Alhambre rekli su nam da razmišljaju o tome da iz kuhinje Alfreda Kellera izbace baš sve uvozne sastojke. Usput, u Alhambri i Alfredu Kelleru uskoro se održavaju radioncia i gala večera Mouton Rotschilda.
Lokalna i nacionalna gastroorijentacija ogleda se i u nižim žanrovima: Jadranka surađuje s nizom OPG-a u cijeloj zemlji, pa se na doručku u five star hotelu Bellevue umjesto industrijskih proizvoda uredno poslužuju džemovi proizvedeni na baranjskim gospodarstvima. Otvaranjem aerodroma i golf igrališta, te izgradnjom još jednog hotela s pet zvjezdica za koji postoje projekti, Jadranka bi definitivno mogla postati najvažniji protagonist hrvatskog luksuznog hotelijerstva.
