Prije tridesetak godina u Zagrebu se doslovno niste mogli okrenuti od lasagna. Skoro svaka pizzeria držala je i lasagne. Astro na Voćarskoj pekao je nekoliko vrsta, u Tomatu su bile popularnije od pizze, dok se u kavanu i pizzeriu Medulić išlo na jeftinu studentsku varijantu.
U devedesetima i početkom dvijetisućitih lasagne su se proširile na fine dining, pa je tako u svojoj popularnoj trilogiji tjestenina Marcellino servirao i mali kvadar lasagna, dok je Plavi podrum pripremao lancune sa škampima, a Esplanade lasagne s raguom od kunića.
Zatim su, tko zna zašto, lasagne odjednom nestale i sa street food jelovnika i s degustacijskih menija velikih restorana. Zadnje dobre lasagne jeli smo prije dvije godine u pizzeriji Plavo sunce u zagrebačkim Gračanima, a još koju godinu ranije u O’Hari. Posve je neobično da su lasagne, kao prastari, svima poznati format, koji je idealan i za pizzerie i tratorije kao i za fine dining, naglo postao nepopularan i rijedak.
Izvanredne otvorene lasagne u zagrebačkom bistrou Pod zidom mogle bi potaknuti promjenu tog negativnog trenda. Chef Jurica Jantolek Pod zidom kuha otvorene lasagne s bogatim raguom od goveđeg repa (koji glumi bolognese ) i pjenom od parmezana (koja glumi bechamel). Tu su još i školjkice ukiseljenog luka koje lasagnama daje svježinu i hrskavu teksturu. Jantolekove otvorene lasagne perfektan su, srčani, baš zagrijavajući zimski comfort food, koji će nas nažalost prejesti, ali i podsjetiti zašto cijeli svijet, od Henrija Pellaprata (izvrstan recept za lasagne casalinga) do mačka Garfielda obožava lasagne.
Mislimo kako je krajnje vrijeme da lasagne postanu iduća megapopularna stvar hrvatske restoranske scene.
