Prije desetak godina, tijekom večere u Starom podrumi Iločkih podruma, jedan se relativno mladi gospodin hvalio fotografijama prelijepog jelena kojeg je ustrijelio na nekom otočkom lovištu. Tada nam se to činilo degutantno. Sama ideja ubijanja životinja zbog trofeja bila nam je odiozna i moralno neprihvatljiva. Ovih je dana u Baranji počela Rika, vrijeme parenja jelena koje ujedno označava i početak sezone lova.
Ispred jedne lijepe lovačke kuće usred gustih baranjskih šuma sinoć smo uživo vidjeli ustrijeljene lijepog jelena i moćnog vepra s velikim kljovama. Obje mrtve životinje bile su namještene za trofejno fotografiranje. Ovaj put, koliko god volimo životinje, nismo osjećali nelagodu ni etičke dvojbe, premda je prizor uživo bio, naravno, neusporedivo brutalniji od fotografija s mobitela.
Evo zašto ubijanje životinja u lovu danas više ne smatramo spornim. Prvo, Hrvatska, kao i okolne zemlje, prepuna je divljači. Svi znamo da su se divlje svinje približile gradovima i da katkad zalaze u gradove. A u šumama ih ima toliko mnogo da smo u petak navečer, tijekom petnaestak minuta vožnje kroz Tikveš vidjeli čak četiri obitelji veprova. Svaki poljoprivrednik u zonama gdje divljač živi zna da populacije jelena i srna nikad u zadnjih pedesetak godina nisu bile brojnije nego što su danas. Te se populacije već iz ekoloških razloga moraju prorijediti.
Budući da divlje svinje i visoka divljač u Hrvatskoj de facto nemaju prirodne predatore osim ponešto vukova u Lici, Zagori i Gorskom kotaru, njihove populacije nastavljaju rasti a krda postaju prebrojna za prostor koji naseljavaju. Stoga je lov postao etički opravdana ekološka aktivnost.
Drugo, premda lovci često ubijaju životinje zbog trofeja poput rogovlja i veprovih kljova, meso ulovljenih životinja redovito se pojede. Životinja, dakle, nije ubijena isključivo zbog nečijeg hira nego postaje hrana, baš poput drugih životinja koje ubijamo da bismo ih pojeli: od goveda i svinja do tuna i škampa. I tu ne treba biti licemjeran. Svatko tko jede životinje mora se pomiriti s činjenicom da su te životinje naprosto ubijene.
I treće, moralno nevažno ali gastronomski značajno, višak divljači otvorio je nove mogućnosti za hrvatsku restoransku kuhinju, što je najefektnije demonstrirao jelenji file na japanskom roštilju u Navu Tvrtka Šakote, jedno od najimpresivnijih jela koja smo probali ove godine. Ubijanje jelena i divljih svinja danas, čini se, u Hrvatskoj ne bi trebalo biti etički dvojbeno.
