Ovih smo dana malo previše gledali televiziju. Pa smo naletjeli na ponešto neobičnih vijesti o vinu i hrani. Primjerice, u jučerašnjem je HTV-ovom Dnevniku direktor ili enolog jedne trećerazredne slovenske vinske kompanije, objašnjavao kako bi Europska Unija Hrvatskoj ipak trebala zabraniti korištenje imena teran, jer su, pazite ovo, hrvatski vinari u Bruxelles poslali falsificirane podatke o teranu.
E sada, svi čitatelji Kulta Plave Kamenice znaju koliko volimo i poštujemo slovenska vina, od velikog Marjana Simčiča i Aleša Kristančiča, do radikalnog Acija Urbajsa. Mi mislimo da bi Hrvati trebali piti puno više vrhunskih slovenskih vina. I zato nas posebno žalosti što neki gospodin iz Sežane javno kompromitira prirodno slovensko-hrvatsko vinsko i gastronomsko prijateljstvo, ponovo zahtijevajući da se Hrvatskoj zabrani teran premda u Istri raste barem osam puta više terana nego u cijeloj Sloveniji. Što je novinar HTV a propustio istaknuti.
No, jedan drugi nacionalni kanal u svom je Dnevniku objavio još neobičniju priču o vinu, ovaj put o kvarnerskim pjenušcima, u kojoj se moglo čuti kako je Kvarner, eto, hrvatska Champagne. Ta je usporedba jednako neprimjerena kao da priučenog gitarista iz pratećeg banda neke pop pjevačice usporedite s Jimijem Hendrixom.
Drugo, ona ja apsolutno netočna. Jedino hrvatsko područje u kojem se proizvode vrhunska pjenušava vina jest Plešivica, plus par vinara u Istri i po jedan do dva u Zagorju i u Međimurju.
Žlahtina naprosto nije materijal za vrhunski pjenušac. Treće, Champagne je najhladnija francuska vinska regija, što je esencijalno za proizvodnju šampanjca. Kvarner je vrlo daleko od najhladnije hrvatske regije.
Novinar koji je pripremao taj nesretni prilog o svim ovim činjenicama ne zna ništa, pa je bez ikakvih ograda na televiziju pustio tezu o Kvarneru kao hrvatskoj Champagni. I baš kad smo mislili da ovaj tjedan ne možemo naletjeti ni na što ekscentričnije od šampanjiziranog Kvarnera, jutros smo negdje pročitali kako jedan zagrebački restoran uz tartar biftek od 45 dana odležanog ribeyea poslužuje beaujolais. Ako je to točno, sommelier bi odmah morao dobiti otkaz. Mjesec i pol dana odležana govedina teško je, moćno meso guste strukture i vrlo jakog, animalnog okusa, koje traži zrelo, crno vino punog tijela , s dosta tanina. Mladi beaujolais je naglašeno voćno vino bez tanina. Gostima, po logici serviranja beaujolaisa , uz tartar biftek mogu natočiti i cica colu, a dobar porter ili stout sigurno bi bolje funkcionirao.
