U utorak oko pet popodne prošli smo kraj Pingvina u Teslinoj, najstarijeg zagrebačkog sendvič bara. Pingvin upravo puni 35 godina, što je u svijetu fast fooda i street fooda značajno dostignuće ako niste prerasli u lanac. Na Pingvinovom izlogu nalijepljena su barem tri papira s istom višejezičnom porukom: Credit cards not accepted. Ne primamo kartice.
Umjesto da reklamira svoje sendviče, Pingvin trenutno reklamira činjenicu da ne prihvaća kartice. Što je krajnje neobično. Ne možemo se sjetiti ni jednog zagrebačkog pristojnog ili polupristojnog lokala s hranom koji ne prima kartice. Čak i sve bolje pekarnice, uključujući Noel Bread & Deli, Koricu i Bread Club, primaju kartice.
Kartice su do 2019. mogle biti pitanje opcionalne odluke svakog ugostitelja, ali su tijekom pandemije, što zbog dostave što zbog smanjivsnja osobnog kontakta, postale obavezni dio ugostiteljske opreme, poput tanjura, bešteka i čaša.
Pingvinova odluka da ne prima kartice duboko je pogrešna. Neprimanjem kartica Pingin gostima sugerira dvije stvari. Prvo, neprimanjem kartica Pingvin ostavlja dojam da jako loše stoji s likvidnošću. Drugo, dugoročno još gore, neprimanje kartica Pingvin čini anakronim i nekomunikativnim u očima mlađe publike koja sve račune plaća karticama ili mobitelom. Neprimanje kartica druga je velika Pingvinova greška u samo osam mjeseci.
Podsjetimo, tijekom zime Pingvin je pokušao privući goste ćušpajzima, što je ideološki duboko suprotstavljeno samom pojmu sendvič bara. Od te su suicidalne ideje odustali poslije par mjeseci. Pingvin, mala ali važna institucija zagrebačkog ugostiteljstva, nažalost i očigledno pati od duboke krize vođenja lokala.
