Danas u našim lokalnim supermarketima nismo uspjeli pronaći bilo kakav parmezan ni dobar grana padano, ni ovčji paški sir. Na policama gdje se inače nalazi paški ovčji sir, koji košta 299 kuna za kilogram, mogao se pronaći samo kravlji paški sir Pagus, koji košta 119 kuna za kilogram.
U rashladnim vitrinama s dimljenim lososom nije preostao ni jedan omot Friedrichsova škotskog lososa, koji košta 75 kuna za 100 grama, ali je hladnjak zato bio pun dvostruko jeftinijih i trostruko dimljenih lososa, koji se prerađuju u jednoj poluanonimnoj hrvatskoj tvrtki. Na odjelu s mesom već danima nema tartar bifteka Luka (nismo obožavatelji, naprotiv), koji košta 35 kuna za kutijicu. U nekim je trgovinama ponestalo čak i Chivas Regala.
Nemojmo se zezati. Jasno da je luksuznih proizvoda u dućanima puno manje od ostalih proizvoda. Stoga bi bilo bedasto tvrditi da Hrvati odjednom masovno kupuju luksuzne prehrambene proizvode. Svejedno, čini nam se neobičnim da su u supermarketima rasprodani baš oni najskuplji brendovi.
